Piše: Miloš Lalatović
Jedna od pojava koja svakodnevno postaje aktuelna je ružnoća, prikazana na lijep način.
Posebnu pažnju izazivaju osobe, koje se izlažu opasnim hirurškim zahvatima, tetoviranjem cjelokupnog tijela, čak i dodatkom rogova. Nekada po mjerilima većine lijepe djevojke i muškarci, a onda se pojavi neko ko liči na onoga kako ga narod zove, nepomjenik ili nečastivi. Osim što je vrlo bolno, ovo su i vrlo skupe intervencije i to da bi osoba što više samu sebe unakazila. Ali, to se predstavlja kao umjetničko izražavanje i slično. Ne znam kakvi su uzroci ovakvih drastičnih šokantnih promjena, možda neko nesvjesno samokažnjavanje ili slično.
Bilo kako bilo, fenomen gdje se ružnoća prestavlja kao nešto lijepo nije nov. Sada tu ima različitih motiva, neki su moralni, kao u slučaju lika Grbavca iz romana ,,Zvonar Bogorodičine crkve“, gdje se pokušava reći da iza izuzetno ružnih ljudi stoje prelijepe unutrašnje osobe, samo treba dublje sagledati. Sličnu poruku nosi i bajka ,,Ružno pače“. Ovakvi primjeri i u stvarnom životu, zaista, nijesu rijetki.
Postoje i određene subkulture, koje namjerno ističu za većinu mračne simbole, poput, tamne odjeće, prejake šminke, pirsinge, pravljenje fotografija po grobljima ili usamljenim mjestima, što sve treba da da izvjesnu mističnu, mračnu i kontraverznu atmosferu.
Mračna i crna boja često idu i uz religioznu odjeću. Mnogi su se pitali zašto hrišćanski sveštenici nose baš crne odežde, najčešće? Kad je jedan čovjek postavio ovakvo pitanje jednom poznatom duhovniku, on mu je na šaljiv način odgovorio kontrapitanjam, a koji je tebi najljepši auto? Ovaj mu je odgovorio crni mercedes, našto se ovaj osmjehnuo i rekao da zato i sveštenici nose crnu ili tamniju odjeću.
Kod ljudi izvjesne anomalije, ili ono što obični svijet smatra takvim, izaziva pažnju. Prvo počnu da negativno komentarišu datu pojavu, potom se češće pojavljuje interesovanje za istu, da bi na kraju počeli da se dive nečemu što su u početku predstavljali kao ružno. Moguće da im je od samog starta ta pojava bila simpatična, ali zbog straha od osude okoline su se izjašnjavali suprotno. Nije često lako reći u javnosti ili pred drugim čovjekom da ti se sviđaju određene ekscentričnosti. Jedna od takvih je groblje.
Kod nas mjesta koja se obično bez potrebe izbjegavaju, na drugim mjestima i gradovima predstavljaju turističke atrakcije. Posebno to važi za groblja gdje su sahranjene istaknute istorijske ličnosti, a koje su i same za života bile ekscentrične, poput groblja Per Lašez u Parizu, koga posjeti oko tri miliona turista iz čitavoga svijeta godišnje.
U raznim kulturama pojam lijepog i ružnog je različit, kao i u različitim epohama. Nekad su bile na cijeni punije cure, a sada obično izrazito mršave do anoreksičnosti, što dovodi dotle da su mnoge djevojke, a i momci uništili ili značajno oštetili zdravlje da bi dobili i održavali takav izgled.
Ružno ili lijepo, jeste ono što je u oku posmatrača.
