Piše: Miloš Lalatović
U slično vrijeme su održali koncerte dva vrlo popularna muzičara, obadvojica poznata po šokantnim nastupima, ali na različite načine. Ozi Ozborn iz benda Blek Sabat i Marko Perković Tompson, kome su po vlastitom svjedočenju uzor bili poznati hard rok i metal bendovi.
Taktovi za neupućene slični, a toliko različiti. Dva velika koncerta dvojice mega popularnih muzičara, jednog svjetskog, uz koje su odrastale generacije više od pedeset godina. Uglavnom mladih buntovnih ljudi, koji su prezirali autoritete ma odakle oni dolazili, drugi mladi, kojima su autoriteti bili ćaćini, stričevi, didovi, i itd, uzori. A koje su ovi vješto skrivali u bivšoj SFRJ, praveći se veliki Jugoslaveni, dok ne dođe vrijeme, ali i oni koji nijesu skrivali svoju ideologiju, ali sami sebe jesu, počev od Latinske i Sjeverne Amerike do zapadnoevropskih zemalja, no uglavnom se čekalo da se pojavi neki rasni čovjek, i pojavio se davno, ali je svoj pun urlik “ za dom spremni“, dobio tek prije dva dana na zagrebačkom hipodromu. Da, to je isti glavni grad države iz koje su Darko Rundek i njegov bend Haustor, Parafi, Goran Bare i Majke, intelektualci Vedrana Rudan, Daša Drndić, Slavenka Drakulić, Igor Mandić, Krist Novoselić, član čuvenog svjetskog benda Nirvana, a čiji su korijeni iz Hrvatske, i koji je na jednom njihovom koncertu, nakon što su postali svjetski poznati nastupali u Italiji, u pograničnom području sa Hrvatskom i Slovenijom, baš kada se onaj grozni rat uveliko zahuktavao, na čisto našem jeziku većine naroda i narodnosti, rođeni Amerikanac na početku nastupa se predstavio ovim riječima “mi smo Bijelo dugme“.
Svi znamo za cifru od preko pola miliona ljudi koji su prisustvovali ovom Tompsonovom ritualu, jer se ne može ovakvo nešto nazvati običnim koncertom, ma koliko bio ultra-nacionalistički. Ovo je bio ekstatični doživljaj, sa teškim pirotehničkom sredstvima, koji zamalo nijesu izazvali požar, stvarajući optičke religijske iluzije, sa visokim funkcionerima države za koju veliki broj svijeta nije ni čuo, kao ni za ostatak naših država, naroda i narodnosti. Ovo je bio duhovno-duševni orgazam, iako obilježen zvaničnom hrišćanskom konfesijom, a takvo stanje bi crkveni Oci nazvali prelest. Prelest je staroslovenska riječ i znači u prevodu ,,obmanuti samog sebe“ , ili uz pomoć nečistih sila ili demona, mada ljudima oni često i nijesu potrebni, bez da ponekad dodaju malo gasa, ako se situacija uspori nečijim molitvama ili milošću Božijom.
Ozi Ozborn i njegov bend Blek Sabat ili u prevodu crni sabat, tj. dan kada se izvode magijski rituali, bio je decenijama obilježen od strane raznih ,,dušebrižnika“, kao satanistički i slično. Stvarno ne branim Ozija i njegove kolege, možda su pretjerivali i to žestoko. Ali i oni su možda nastali kao reakcija na licemjerno hrišćanstvo i licemjerne hrišćane. Oni i ako su se pravili crni, možda je njihovo crnilo svjetlije i bogougodnije od lažne svjetlosti tzv. hrišćana, koji slave u svojim pjesmama raznorazne Maksove mesare, logore za djecu, po nekim svjedočenjima prvim u svijetu, ubijanje ljudi na najmonstruoznije načine. Ne znam, mnogi su rok muzičari koketirali sa nacizmom da bi šokirali, pa, zaboga i Sid Višiz iz benda Seks pistols je nosio majicu sa nacističkom svastikom ili kukastim krstom, bez obzira što je njegova djevojka Nensi Spangen bila Jevrejka.
Izgleda da je Tompson zeznuo mnoge svjetske poznate šok majstore, počev od Ozi Ozborna do Merilina Mensona.
Ozi ili Tompson, pitanje je sad…
