Crnogorski mediji, kakvi su Pobjeda, Gradska TV, Portal Analitika, CDM i sl., makar dvije trećine svih svojih medijskih sadržaja mogu svrstati u rubriku jedinstvenog nazova: SRBOMRŽNJA ili O ČETNICIMA I PARTIZANIMA (juče, danas, sjutra, dovijeka).

Posebno u srbofobnoj histeriji prednjače kolumnisti spomenutih medija, a da to više nije u službi nekakve ideologije ili propagande, već da je riječ o nekakvoj patologiji svjedoči činjenica da ti spisatelji nikad da obrade bilo koju drugu temu od društvenog i intelektualnog značaja.
Kako za njih postoji samo srbomržnja kao osnovni diskurs, odsnosno, priča o četnicima i partizanima kao povremeni ekskurs (mada sa istim posljedicama), to ne može biti drugčije shvaćeno nego da se ti spisatelji i njihovi urednici hrane ili liječe srbomržnjom.
Taman vala da primaju milionske honorare jednom bi mogli napisati nešto o klimatskim promjenama; aman, o bilo čemu što izlazi iz domena srbofobije.
No, evo, iste ove spomenute medije juče na portalu Analitika crnogorski diplomata Željko Perović markira kao „posljednju liniju odbrane Crne Gore“.
Veli diplomata: „Optuživati ih za neprofesionalnost, netolerantnost a neke od njih i za govor mržnje je isto, kako neko lijepo reče ovih dana, kao i optuživati Gandija za nasilje. Političku svrstanost – procrnogorsku – da, ali kakvi bi to mediji bili ako nemaju jasan stav o događanjima koje opisuju“, navodi Perović“.
Bizarno je zaista. Tolike decenije igrati igru dvostrukih aršina. Tolerisati sopstveni nacionalizam, a optuživati svaki drugi. Pozivati se na demokratiju, a sijati političko jednoumlje i šovinizam. Izigravati žrtvu, a privatizovati „ljubav“ prema državi, koliko i samu državu.
Da li ti ljudi i mediji ikada postave pitanje da nijesu možda minule decenije, u kojima su njihovi ideološki očevi razorili privredu, školstvo i zdravstvo, rasprodajući i monopolišući bukvalno sve u, pod i nad Crnom Gorom najveći neprijatelji ove države.
Minulih dana plasirana je vijest, podatak da je Crnu Goru od 2011. godine napustilo 75 000 građana, grad veličine Nikšića. Pa jesu li ti ljudi pobjegli iz Crne Gore jer je u vrijeme vladavine ideoloških očeva tzv. procrnogorskih medija i kolumnista bilo blagostanje u državi?
U poenti stvari, sve dok se ne osvijeste šefovi, urednici i spisatelji spomenutih medija i ideologija, te ne uvide koliko je ogroman njihov doprinos u urušavanju Crne Gore, u njoj neće biti napretka.
No, bojim se da ćemo tada svi biti „isti“ i na istoj, „posljednjoj liniji odbrane“, da još ponekog zadržimo da ne ode, pa makar da ostane ovdje kao podstanar u sopstvenoj kući.
Ali, hoćeš, siti i presiti, plaćeni i preplaćeni, a mržnjom zatrovani „rodoljubi“ prvi će pobjeći. Vazda je tako bilo, nažalost i biće.
Milovan Urvan
