Piše: Tufik Softić
Dok danas u novom ruhu, rekonstrisan iz temelja prije desetak godina, hotel Berane predstavlja jedini pravi turistički i ugostiteljski obejkat toga ranga u ovom sjevernom gradu, starije generacije će se, ipak, sa sjetom i emocijama govoriti o vremenu kada je hotel građen i kada je grad na Limu imao desetak hiljada radnika u privredi.
„Vjerovatno da mlađe generacije danas ne znaju da je ovaj hotel izgrađivan uporedo sa izgradnjom fabrike celuloze i papira i da je, zapravo, trebalo da bude samački dom za stručnjake sa strane koji su radili u tom industrijskom gigantu na sjeveru države“, prisjeća se jedan stariji gospodin.
On priča kako je izgradnja hotela kapaciteta 112 kreveta , počela davne 1962. godine, a da je hotel otvoren u decembru 1964.
“U početku je zamišljen kao samačka stambena zgrada sa internim restoranom za potrebe fabrike celuloze i papira. Međutim kada je njegov konstruktivni sistem već bio završen, objekat je prilagođen hotelskoj namjeni”, kaže ovaj stariji gospodin.
Prizemlje hotela još tada je krasio predivni salon, restoran i kafana sa kuhinjom.
Na međuspratu se nalazio salon za dnevni boravak i prostorija za upravu.
“Na tri indentična sprata bilo je smjesteno 67 soba, odnosno 112 kreveta. U podrumu se nalazila kotlarnica, skladišta hrane i inventara, čak i manja klanica, hotelske radionice, praonica i svi ostali prateći pogoni”, prisjeća se ovaj čovjek.
Hotel Berane bio je oduvijek prepoznatljiv po velikoj terasi za 350 posjetilaca. Ispod terase je u kasnijem periodu dograđena sala za još oko 300 posjetilaca. Uređenje obale i plaže koje je prvobitnim projektom bilo predviđeno, izvedeno je tek u poslednjoj rekonstrukciji.
U okviru hotelskog kompleksa postojao je i auto kamp koji u najboljim turističkim vremenima nikada nije bio prazan. Onda je uslijedila tranzicija, propast i privrede i ugostiteljstva i lagano umiranje grada na Limu koje do danas nije zaustavljeno. Hotel je privatizovan, zatvoren, opljačkan, prepušten propadanju i tri puta zapaljen.
“Ja mislim da propast hotela Berane predstavljala sliku i priliku propasti industrije. Sve je u ovom gradu počelo da ide unazad geometrijskom progresijom onog trenutka kada je nakon antibirokratske revolucije zatvorena fabrika celuloze i papira i veliki lanac povezanih firmi. Grad je u pogledu industrije vraćen čitav vijek unazad”, smatra naš sagovornik.
Nakon prelaska hotela Berane u vlasništvo ruke sadašnjih vlasnika 2015. godine, okončana je desetogodišnja agonija ovog nekada najsolventijeg turističkog objekta na sjeveru države. Koliko god to u ovom trenutku više da nije važno, ipak se ne smije zaboraviti da je hotel Berane nekada bio najvažniji i najbolji objekat istoimenog hotelsko-ugostiteljskog preduzeća. Sve do pljačkaške privatizacije koja je uslijedila 2003. godine.
Taj dio priče je manje-više poznat i ispričan više puta. HTP Berane, nekada solventnu i bogatu kompaniju, bez gubitaka i sa zalihama robe u vrijednosti od makar 80 hiljada eura, tada je privatizovalo nepoznato preduzeće Euroturist GMBH.
Oni su u startu imali 36 odsto akcija, ali im je Fond za razvoj ustupio na upravljanje svojih 15 odsto, i time indirektno zaslužio mjesto u MANS-ovoj šemi kao jedan od krivaca za omogućavanje ove privatizacije. Bez podrške Fonda za razvoj ova ko zna kako skupljena družina ne bi na sjednici akcionara toga marta preuzela upravljanje na sjeveru nekada najjačom ugostiteljskom kompanijom.
Tako je počela propast, kada je čak tri puta zapaljen i iz njega pokradeno sve što je bilo vrijedno. Ostalo je tada ogorčenje i velika skepsa da jednoga dana hotel može opet otvoriti vrata za goste.
Kada se to konačno dogodilo, djelovalo je skoro nestvarno. Hotel je zablistao nad obalom Lima ljepši nego što je ikada bio. S nadom da će predstavljati podsticaj za razvoj Berana i bolju valorizaciju turističkih potencijala sjevera.
Izvor: RTCG
