Piše: Milovan Urvan
Među Montenegrinima postoji mantra kako su Srbi u današnjoj Crnoj Gori proizvod srbijanske politike, pogotovo djelovanja, kako oni u svojoj neznavenosti kažu, „crkve Srbije“. Lišavajući sebe, svjesno ili nesvjesno, znanja o istoriji Crne Gore, previđaju najvažnije znanja: Srbe u Crnoj Gori na očuvanje svog nacionalnog, jezičkog, kulturnog i vjerskog identiteta, najprije, obavezuje crnogorska istorija, koja je od svog postanja i prapostanja eminentno srpska. Toga su, dabome, tvorci montenegrinstva dobrano svjesni, te su baš zbog toga kontinuirano radili na brisanju ili sjenčenju istorije svojim pseudo-interpretacijama.
Dočim, njihovo djelovanje u minulim decenijama jedino je uspješno razotkrilo njihove stvarne namjere: Stvoriti nacionalnu crnogorsku državu, ne zbog nacije i ne zbog države, već zbog pozicije za nesmetano terorisanje i eksploatisanje državne privrede i ekonomije.
Borba za „identitet“ svela se samo na paravan koji skriva te stvarne namjere. U tu svrhu, a potpomognuti sličnim interesima bjelosvjetskih sila, proglasili su dio svojih sunarodnika, Srba, za državne neprijatelje. Potom, najraznovrsnijim mehanizmima diskriminacije uspjeli da kod Srba iz Crne Gore proizvedu, ako ne baš mržnju, onda ogromno nepovjerenje prema državi. Moglo bi se, metaforički, reći da su amputirali, tako, državi jednu ruku i jednu nogu. Najgore od svega, sama pomisao da bi se srpskom narodu u Crnoj Gori moglo vratiti dostojanstvo normiranjem srpskog jezika kao službenog, odmah je te državne „kasape“ uznemirilo, te vrište preko svojih činovnika i portala, kako tome nije mjesto ni vrijeme. Proključalo staro, njino, licemjerstvo; uvijek, skoro sihzofreno, budući da se s jedne strane, zaklinju u građanstvo, demokratiju i ravnopravnost, dok, s druge strane, rade samo u interesu svoje strane – ne nacije, već svoje „klase“ gramzivnih, nepravednih i lažnih patriJota.
Šta smo dobili na kraju!? Ništa, tj. državu koja nit je kome majka, nit je kome maćeha. Njenim najglasnijim čuvarima (časti i poštenja) bila je, očito, samo trgovina… I tome, izgleda, kraja nema.