Piše: Oliver Janković
Prije dvije zime Lionel Mesi je osvojio titulu prvaka svijeta i bio zvijezda Mundijala u Kataru. Smatralo se da je tim uspjehom ostvario vrhunac karijere i da će ponosan poći u penziju. Međutim, evo danas pred zimu 2024/25 u svojoj 37 godini, on nema namjeru da stane. Preksinoć je Boliviji dao tri komada u kvalifikacionoj utakmici za Mundijal 2026, pa je jasno da ćemo ga gledati na još jednom prvenstvu svijeta kada bude imao 39, i kada bude branio titulu prvaka. To je već samo po sebi nešto za Ginisa. A da ne kažem kako i sad igra tako da sve ukazuje na to da će da odbrani tu titulu, zajedno sa svojim drugarima – sve samim genijalcima fudbala.
Mesijev vršnjak Novak Đoković, prije dvije godine je neprikosnoveno držao vrh ATP liste i slagao nove i nove GS titule u pohodu na rekorde svih vremena. Danas, malo je oduzeo gas, ali – sa predumišljajem. Žrtvovao je mnoge druge titule kako bi osvojio onu koju nema. I uspio je. Pored svih rekordnih postignuća, Đoković je od ovog ljeta i olimpijski šampion. I nema namjeru da stane. U narednoj 2025 godini, potražiće put do 25 titule na GS turnirima. Da li će moći? Pa čovjek koji kaže da mu je sezona za olimpijskim zlatom, jednim GS finalom, jednim GS polufinalom, i (za sada) jednim masters finalom – najlošija u karijeri? Šta mislite da li takav čovjek može i više i bolje u istim onim godinama koje ima Lionel Mesi?
Lebron Džejms je sa svojih 40 godina već bio osvojio sve što se osvojiti dade. Pa ipak, ove sezone je doživio, poput Noleta, olimpijsko zlato i nešto što će malo ko doživjeti: zajednički nastup u šampionskom timu sa svojim sinom. To nije bila revijalna utakmica nego takmičarski duel pred početak nove sezone.
Lijepo je vidjeti i znati, kako godine ne mogu ništa onima koji gaje zdrav takmičarski i viteški duh.
