Sarajevom se juče širio miris baklave, piše „Oslobođenje“. Zahvaljujući Kurban Bajramu, mogli su da se nahrane i korisnici, inače sve oskudnijih, Narodnih kuhinja.

Bio je i Vidovdan, pa su se bošnjački i srpski lideri prepucavali i oko toga ko je kome pokvario praznik.
Hrvatski lideri se još ne izjašnjavaju o najnovijim političkim događajima visokog naboja.
A, nije lako napraviti hronologiju svih poteza, sa bošnjačke i srpske strane, povučenih poslednjih nekoliko nedelja.
Svaka hronologija mogla bi da se shvati kao optuživanje jednih ili drugih, za čuveno pitanje: ko je prvi počeo?
Zato, krenimo od onog što je u reagovanjima političkih prvaka zajedničko – svi brane Dejton i donose odluke u ime te odbrane.
Denis Bećirović, bošnjački član Predsedništva, u ime Dejtona, pozvao je međunarodnu zajednicu i zemlje garante mirovnog sporazuma, da u roku od sedam dana reaguju na usvajanje Zakona o neobjavljivanju odluka Ustavnog suda BiH u Narodnoj Skupštini Republike Srpske.
Dodik poziva Bošnjake da prestanu da stalno očekuju intervenciju stranaca.
On je očigledno podigao ulog u odbrani osporavanog prava na imovinu Republike Srpske, mada za to nije dobio očekivanu podršku opozicije.
Nije lako predvideti dalji razvoj događaja u zemlji sa više protektora, tri naroda i dvema državnim strukturama i, praktično, u njima stvorenim nezavisnim društvima.
Što bi stari rekli: „Ne bojte se, dobro biti neće“. A, ne valja u Bosni i Hercegovini iz koje se za deset godina iselilo šesto hiljada ljudi, ne valja.
Aleksandar Živković
