Sa našim glumcima na funkcijama – imamo li šanse za Oskara, ili makar za Zlatnu malinu?
Ponedeljak, 11.03.
Napravio sam ključnu grešku i početak radne sedmice začinio slušanjem prenosa zasijedanja Skupštine Crne Gore. Dan nakon dodjele američke filmske nagrade, takozvanog Oskara, poslanici u crnogorskom predstavničkom domu su pokušali da igraju svoje glumačke role, prilično nemaštovito i nevješto izrežirane.
Tako je opozicija igrala ulogu uvrijeđenih i zabrinutih, predsjednik Parlamenta poštenog pomiritelja, a najsnažnija partija vlasti uzvišenih mudraca iznad situacije. Svi su ispričali svoje, Mandić nije smijenjen, sveukupni performans je bio loš nemaštovit, i iako je očekivano da nije za Oskara, nije ni za onu nagradu za najgori nastup, Zlatnu malinu.
Utorak, 12.03.
Najvažnije uloge u našoj zemlji su, ako je makar vjerovati političarima, policijske. Promjenili smo u par godina nekoliko vladajućih većina i kod svake je prvi prioritet bilo kadriranje u Upravi policije i ANB-u. Predizborna obećanja o kulturi, obrazovanju i ekonomiji ispare u svakoj raspodjeli vladajućeg „kolača“, i odmah krene borba za „policijsku“ prevlast.
Kulturne i obrazovne institucije se tako dijele kao kusur, ali oko Uprave policije nema šale. Da li je u pitanju nesposobnost ili prosto nemaštovitost političke klase je manje važno. Svakako nas je iskustvo naučilo da, uprkos svim maratonskim sjednicama, poligrafskim ispitivanjima, teškim riječima i svađama, na kraju šef policije opet bude Zoran Brđanin.
Srijeda, 13.03.
Ustav i zakoni su nam toliko puni rupa i podložni dvosmislenim tumačenjima, a politička klasa naravno spremna da ih interpretira na način koji joj odgovara. Tako su i kafanske rasprave, kada se dotaknu politike, a uvijek je se dotiču, prerasle u diskusije o tome šta koji član zakona govori na neku određenu temu.
Za šefa Uprave policije je izabran Aleksandar Radović. Premijer i ljudi oko njega kažu legalno, ministar unutrašnjih poslova i članovi Demokrata kažu nelegalno. Navode se i neke tužbe, padaju teške riječi, Vlada se ljulja. Ipak, kao i svaki put do sada, čak i ako su pravno, pa i politički u pravu, svaka saga u kojoj je partija poznata po crvenim kravatama navodno oštećena strana se završi imenom Šekspirove komedije – „Mnogo buke ni oko čega“.
Četvrtak, 14.03.
Doduše, i mi imamo izreku nalik toj – tresla se gora, rodio se miš. Negdje oko četiri ujutro, ako želimo dobre vijesti, kao što je to duhovito primjetio jedan tviteraš (x-saš?), makar se negdje rodio neki miš. Intenzivan i prije svega dug zemljotres nas je izbacio iz kreveta i ljuljao nas dobrih tridesetak sekundi. Nekako nama koji smo s primorija i koji smo porasli na pričama roditelja o strašnom potresu sedamdesetih sve to posebno teško padne.
U četvrtak ujutro smo opet u strahu i očaju gledali sve one zgrade smještene na klizištima, sve one zgrade upitne statike, sve one dograđene spratove, terase, izmjene već postojećih građevina. Do kraja dana, kao i svaki put do sada, zaboravili smo na zemljotres i ostali su samo ti, rođeni miševi.
Petak, 15.03.
Jelena Perović, direktorica ASK-a, je na meti kritika maltene od prvog dana svog imenovanja. Bilo da se radi o zlatnom iphone-u, desetinama hiljada kilometara pređenih u luksuznim službenim vozilima, selektivnim prijavama ili favorizovanju kvantiteta nad kvalitetom rada, laički pogled nam govori da Agencija ne radi svoj posao kako treba. Tako nešto govore i mnogi kritičari iz stručne javnosti, ali je direktorica preživjela i četrdeset-drugu i četrdeset-treću vladu.
Ovu sa dvije četvorke izgleda neće jer, skoro godinu dana nakon isteka mandata, ona ulazi u izbor članova savjeta Agencije od kojih se kasnije očekuje da odaberu novu osobu na čelu. No, imajući u vidu da nismo osjetili prevelike promjene bilo kojom smjenom starog ka novom kadru, nismo optimisti ni ovdje. Jedino se možemo nadati boljoj glumi, makar za Malinu, ako već nemamo šansi za Oskara.
Stefan Đukić
Izvor: RTCG
