Nauka kazuje da bi čovjek, bez obzira na pol, danas mogao da dobaci do 120 godina ako bi pio čistu vodu i hranio se hranom koju nije dotakla nikakva hemija. Ovo je tekst za sve one koji ove godine pune 18. Maj je mjesec u kome se oficijelno, maturskim ispitom, rijeka mladih uliva u more odraslih
Draga dušo, U doba Starog zavjeta ljudi su živjeli preko 900 godina. Nakon Potopa ljudski se vijek skratio, pa se živjelo sve manje, prvo do 400, a onda do 120 godina. Nauka kazuje da bi čovjek, bez obzira na pol, danas mogao da dobaci do 120 godina ako bi pio čistu vodu i hranio se hranom koju nije dotakla nikakva hemija.
Dakle, od mogućih 120 stepenika, ti si se uspela na 18. po redu, što te čini osobom koja se u trenutku dok čitaš, nalazi na vrhuncu vlastitog života. Taj uspon će tek sada krenuti silovito. Po životnim zakonitostima trajaće – u zavisnosti od parametara – tuce godina (pitaj nekog koliko godina iznosi ova precizna riječ), što u početku može da izgleda kao prava vječnost.
Najljepši i najintenzivniji dio života treba provesti mudro. Valja osmisliti cilj kao ram za ekstremnu sreću. Neko sanja o petoro djece, neka priželjkuje karijeru. Oba su cilja legitimna, uz ovaj oprez: život bez punoće je sirot čak i ako se kupa u parama. Stoga nije loše imati vjeru u Boga. Vjera u Boga dolazi vremenom, premda poznajem čak i djecu koja nemaju nikakve dileme da li Bog postoji. Ljudi koji vjeruju, vide svijet u boji, za razliku od ljudi oba pola koji na svijet i njegove čari gledaju u crno-bijeloj tehnici, čak i kad su na drogama.
Kaže Pavić, čuveni srpski pisac, da „nema saveta, i da svak pred sobom mora da pojede svoj put kao glista“. Ipak bih se usudio i kazao da je bolje biti dobar negoli biti zao, da je bolje ljubiti nego imati, i da imati – ma šta na svijetu – nema bez ljubavi. Ne vrijedi bez ljubavi. Da bi se do zacrtanog cilja došlo, potrebno je zdravlje. Svaka čašica, i svaki dim, i svaka linija, i svaka tableta, i svaka pašteta, i svaki sat iza ponoći… oduzimaju sate od zagarantovanog životnog vijeka od 120 godina.
Želim ti da pronađeš – u trenutku kada tome dođe vrijeme – dušu u koju se do kraja života vrijedi zaljubiti. Budi oprezna, jer će se ta duša vremenom mijenjati, kao i ti, pa je potrebno da nuklearnom energijom priče (moderno se kaže narativa) održavaš ljubav do konca. U početku erosa je tijelo, na vrhuncu je priča, a kad eros prođe kroz sito života, priča ostaje, ako ostane, kao zlato u zlatnom Peku. Možda ne znaš danas sva značenja riječi, ali tu je život, naučićeš. Draga dušo, Misliš li da 18 godina označava tvoje punoljetstvo? S rukom oko one stvari, zar to nisi postala u šesnaestoj? Ili prije? Punoljetan je čovjek, tvrde mudraci, kad mu porastu zubi umnjaci. Sačuvaj ovaj list, jer ga valja pročitati najmanje triput. Još jednom odmah, a treći put kad u budućnosti slučajno naletiš na njega. Otkrićeš tada rečenični kod koji nisi opazila ni tokom prvog, ni tokom drugog čitanja.
Nikola Malović
Izvor: Pečat
