Ne zna se koliko je Đukanović slomio zube srpskom nacionalizmu, kako to u košmarnom stanju kaže u jučerašnjem intervjuu, onom istom srpskom nacionalizmu sa čijih je pozicija godinama jednako agresivno i primitivno lomio zube drugim narodima, prije svega crnogorskom.

Ono što se pouzdano zna i vidi jeste da je Đukanović slomio kičmu propagandnoj posluzi koja ga još opslužuje.
Zaista nemamo namjeru da se mješamo u izbor Miloša Nikolića da sebe uvrsti u tridesetogodišnju listu poltronskih branitelja Mila Đukanovića – privatnog biznismena, bankara, partijskog predsjednika države, crkvenog reformatora, aktera mučnih korupcionaških afera, osobe koja je sudski procesuirana u materiji organizovanog kriminala u susjednoj Italiji, preduzetnika, sada i u lavirintima Pandorinih papira čiju demistifikaciju traže evropske institucije.
Izražavamo samo žaljenje da mladi Nikolić, sada autor naručenih, tugaljivih pamfleta s ciljem odbrane aktera korupcionaških afera nije izabrao put ozbiljne i dostojanstvene afirmacije na javnoj sceni kako je to ranije i spolja izgledalo moguće.
U ispraznom pamfletu Nikolić pokušava da objasni da se Đukanović nije pismom obratio stranim vladama tražeći poništavanje odluka crnogorske vlade o imenovanju ambasadora i zatraženih agremana, već da je to isto Đukanović uradio na drugi način.
Čak i kada bismo povjerovali Nikolićevom obavještenju da Đukanović nije obavjestio strane zemlje pismom već saopštenjem, to ne negira suštinu iste radnje kojom se Crna Gora prilično međunarodno obrukala. Takođe je očigledno da branitelj lika i đela dosta kasni sa ovom navodnom ispravkom, imajući u vidu da je verzija o upućenom pismu zvanično i javno saopštena na sjednici Odbora za međunarodne odnose od strane predstavnika resornog ministarstva i to vremenski mnogo ranije ( što se može lako provjeriti na snimku održane sjednice Odbora).

Na kraju, čini nam se da bi Đukanović negđe mogao da odmijeni svoje branitelje, recimo učestvovanjem u nekoj emisiji demokratsko-pluralističkog sastava. Poslednji put je to uradio davno, prije više godina u emisiji “ Ukrštene riječi” i tom prilikom najprije rekao da nema firmu u inostranstvu, zatim priznao da ima, dakle da je slagao – sve to u nekoliko sekundi!
Evo sada znamo i da je tada sakrio da ima i drugu firmu, nedavno otkrivenu u Pandorinim papirima.
Da li zbog ove sklonosti ka neistini, odnosno obmanjivanju crnogorskih građana Đukanović ima potrebu za Pandora – saopštenjima dežurnog, prizemnog, ogoljenog pamfletiste? Primjetna je nervoza u Pandora društvu, koja će biti sve veća konstituisanjem nezavisnog i profesionalnog sudskog sistema što Evropska unija i naši građani uporno traže.
Miodrag Lekić
Izvor: Fejsbuk
