Piše: Stefan Sinanović
Izgleda da malo koji Vidovdan u Crnoj Gori može da protekne bez da se neki progresivist ne dosjeti hronične srpske mitomanije koja čini nepodnošljiv rusvaj susjednim balkanskim narodima (a oni bi bez podivljalih Srba, pretpostavljam, bili hor bečkih dječaka). Eto jutros jedna iskusna kolumnistkinja „Vijesti” tvrdi kako je „Srbija od 1389. godine zarobljena mitom” i kako „realne crnogorske veze s Vidovdanom počinju tek 1914.” (kad nam je, ovako emancipovanima, isto neki neočešljani srpski troublemaker u Sarajevu namjerno podvalio katastrofu svjetskih razmjera) – lupi i ostade živa.
Prva teza je formulaično, istrošeno i odavno dosadno pokušavanje izazivanja krivice kod Srba jer su kulturološki markirani kosovskim nasljeđem (a koje je formatirano na bazi jednog od najljepših mitova na evropskom tlu) koja ne demonstrira samo neautentičnost argumenata nego i prilično površno obrazovanje i poznavanje suštine i prirode mitova i njihovih relacija s brojnim narodima (da ista kolumnistkinja kojim slučajem uzme nekom Izraelcu da objašnjava kako je zarobljen mitom o Masadi ovaj bi joj, bez svake sumnje, razbio nos).
A druga tvrdnja, o tome kako je negdašnji praznik, o kome ne svjedoči samo književnost cetinjskih mitropolita nego i tolika ondašnja dnevna štampa i koji je – veli Andrić – u crnogorskim domaćinstvima bio jednako stvaran koliko i hleb i voda, e pa kako je taj dan za nas ovdje postao bitan tek u 20. vijeku, s Principovim pucnjima, toliko je neodrživa i glupa da dobijem vrtoglavicu kad je pročitam.
Knjaz Nikola (pošto ga pominje) je Kosovo osvetio i medalju za tu osvetu uspostavio, a dokazivanje Njegoševog doprinosa vidovdanskom kultu („…tad bi mi se upravo činilo da mi svijetli kruna Lazareva, e sletio Miloš među Srbe, duša bi mi tada mirna bila kao mirno jutro u proljeće….”) djelovalo bi taman kao da dokazujete da je voda kvasna a nebo visoko. I ko to ne želi da vidi taj nema problem sa Srbima nego sa samim sobom.
I sve vam to, tobože, smeta, remeti vam regionalni i lični mir, pa makar po stoput Vidovdan bio zvanični praznik usred Čikaga; čak ste i na studente gledali drugačije dok ih niste vidjeli na ovaj dan (a oni, zamislite, isto Srbi).
E ja bih se osmjelio da kažem kako su prilike, očigledno, obrnute: vi, neprestano, ovakvim napornim uznemiravanjem Srba, kao osice, remetite čitav region. Jasno vam je koji nam je dan najdragocjeniji, da su na njemu bazirani i naša svijest i istorija i kultura, i neprestano pokušavate da uvrijedite njegovu plemenitu suštinu, valjda s predubjeđenjem da ćemo jednom kapitulirati i postati nešto drugo. Kao kad bi Amerikancima psovali današnji 4. jul, ili Engleze uzeli za anahrone prostake jer se Ričard Lavlje Srce ogrnuo zastavom Sv. Đorđa. Bilo kako bilo, čak i ako su vam to namjere, dajte da se ne zajebavamo nego prestanite da, za takvu nesuvislu i nisku agendu, angažujete needukovane mediokritete.
Izvor: Stefan Sinanović/ Fejsbuk
