O ličnosti i karakteru Petra II Petrovića Njegoša svedočenja su, pored ostalih, u svojim knjigama ostavili njegovi savremenici Vuk Vrčević i Milorad Medaković. Iz njihovih knjiga „Život Petra Petrovića Njegoša“ (1870) i „P. P. Njegoš, posljednji vladajući vladika crnogorski“ (1882)

Šta je Njegoš iz Beča 1832. doneo na Cetinje i kako je igrao bilijar
Kad se vladika ono drugom iz Rusije preko Beča vratio, između ostalih stvari onamo je kupio:
1. Eletričnu mašinu, s kojom je više puta u Biljardi eletrizirao šenature i druge glavare, da se ima i on i oni čemu nasmijati, jer su se jači nejačijem posmijavali…
2. Biljard, sa svim što treba, koji je namjestio u sobu đe se sudi, te od onda pa i danas jednako se u narodu kaže „u Biljardu“, mjesto „u sud“ ili „u šenat“. (…Češće puta, zimi, noćom i danom, igrao bi s šenaturima na biljardo „a la ger“, a rijetko bi ikad ali nikad izgubio, zato što je od sviju na Cetinje znao bolje igrati.)
3. Svrdla, kojima se traži po sušnim mjestima voda za piće i kojim je našao i učinio tri bunara najbolje vode, za sebe i narod koji živi na Cetinje; ja se ne spominjem da je ikad koji presušio dok sam onamo živio.
4. Na Crnojevića Rijeku ogradio je dvije formalne barutane, u kojima se i danas napravlja puščani i krupni za topove prah. Za pravljenje baruta bio je nabavio dva vješta Turčina iz Anadolije, koji su iza mene (1855) onamo pri radnji ostanuli.
5. Naredio je da mu se u Beču načini naročita mašina za napravljanje, njim izmišljenih, srebrnih i zlatnih medalja kojima je darivao Crnogorce za junaštvo. Na jednoj je strani stajala slika Miloša Obilića, a s druge napisano: „Za hrabrost“. Ove se medalje i danas kuju i kao odličja darivaju.

