
Kriza na severu Kosova traje već tri nedelje, a izlaz iz nje još uvek se ne vidi, ni nakon boravka evropskog i američkog dvojca izaslanika u Prištini i u Beogradu, Gabrijela Eskobara i Miroslava Lajčaka.
Lajčak i Eskobar su Kurtiju predstavili predlog međunarodne zajednice sa tri glavne tačke – deeskalacija na terenu, što skorije održavanje izbora na severu i povratak dijalogu i procesu normalizacije. Eskobar je poručio da napetosti moraju odmah da se smire, a to znači „da se nadamo da gradonačelnici neće pokušati da koriste te zgrade opština i da će se kosovska policija povući iz zgrada, ali i da srpski demonstranti napuste te lokacije“. On je poručio da je potrebno održavanje novih izbora, i kada do njih dođe, „Srbi bi trebalo da na njima učestvuju bez ikakvih preduslova“.
Teško je bilo da se ne primeti nezadovoljstvo i ljutnju Gabrijela Eskobara koje je čak iz Prištine doneo sa sobom u Beograd, a koje smo, reklo bi se, retko bili u prilici da vidimo na njegovom licu za decenije balkanske diplomatske službe. Američki izaslanik je, čini se, naišao na neočekivani, potpuno nefleksibilan zid odbijanja u kosovskoj vladi za sve inicijative koje je doneo sa sobom. Aljbin Kurti, reklo bi se, ne smatra da je „izaslanik“ čarobna uloga koja će da promeni ili ublaži njegove stavove. Bilo je to jasno od početka, kada je Kurti pustio svoje goste da ga čekaju u ovako važnom pitanju, dok je on uživao na fudbalskoj utakmici. Sve ostalo samo su bile varijacije ovakvog stava. Kurti je nastojao da demonstrira da ga nimalo ne impresioniraju najave da će ZSO biti napravljena sa njim ili bez njega ili da ima samo dva dana da se odluči kako će da se postavi prema američkim zahtevima, pre nego što se uvedu sankcije.
Odmah zatim je nagovestio da „okretanje leđa“ ovim predlozima znači „okretanje leđa evopskom predlogu, znači okretanje leđa EU, a tu je i Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD“. Dodao je da “ako Priština ne želi partnerstvo, da će se onda udaljiti od saveza sa NATO-om, što je samo po sebi velika posledica“. Ako Kosovo želi u proces evroatlantskih integracija, mora to da ispuni. Pitanje je da li će se ostvariti sada ili u okviru neke buduće vlade, poručio je američki diplomata, a za Kurtija je rekao da je „pojedinac“ koji „nema instinkt saradnje i koordinacije“.
Dobar poznavalac regiona, Danijel Frid, naveo je da je Kurti je uspeo da „naruši odnose sa SAD bez ikakvog interesa koji može da identifikuje“. „Mislim da je napravio grešku u proceni. On definiše suverenitet Kosova na način da oseća da ne može da traži ništa osim maksimuma. I time je pogoršao lošu situaciju. Svađa sa Amerikancima šteti interesima Kosova na način koji ja ne razumem, opisao je Frid.
Kurti, kako sada stvari stoje, izgleda da neće popustiti u svim pitanjima na način na koji se od njega traži, a ako to treba da izgleda kao javna kapitulacija i poniženje, onda neće popustiti uopšte. Po svom odnosu „ s visine“ prema predstavnicima američke administracije, on je danas jedinstveni političar u Evropi, a da nije iz „proruskog tabora“. On je dva puta američkim predstavnicima demonstrirao da je njegova pozicija superiornija od njihove.
I ambasadoru Hovenijeru i Gabrijelu Eskobaru poručio je da je on izabran narodnom voljom, a da su oni samo birokrate u nekom aparatu. Ne vidi se da zahtevi SAD nailaze na podršku, ne samo Kurtija, nego i predsednice Vjose Osmani. I ona, iako nesumnjivo uživa više poverenja u američkim krugovima od Kurtija, nije spremna da prihvati Eskobarovu poruku, nego ga upućuje da rešenje potraži na drugom šalteru, recimo da obezbedi da 20 odsto birača napiše peticiju i tako zatraži nove izbore, jer izgleda da na Kosovu ponestaje kreativnosti za drugačija i efikasnija rešenja.
Iako sa američke strane istovremeno stižu ultimatumi i „šargarepe“, ne izgleda kao da postoje uslovi da se Kurti vrati na američke pozicije, jer je prešao linije sa kojih je mogućno povezati rasparane niti bez štete po vlastitu reputaciju kredibilitet kod svog biračkog tela.
Već je objavljeno šta bi usledilo ukoliko Kosovo ne pristane na zahteve koje je izneo Eskobar. To bi navodno bilo proglašenje kosovskih zvaničnika personama non-grata, povratak severa Kosova u stanje pre 2004. godine, kada je KFOR imao potpunu kontrolu, blokiranje finansija iz SAD i EU, pasivan odnos prema kampanji Srbije za otpriznavanje Kosova, blokiranje ulazaka u međunarodne organizacije i eventualno isključenje Kosova iz bilo koje međunarodne organizacije čiji je već deo – neke su od sankcija transatlantske zajednice, podeljene u dve faze, ako kosovski premijer Kurti odbije zahteve SAD i EU koje je dobio prilikom posete Eskobara i Lajčaka, Prištini.
Iako se čini da se Kurti ponaša iracionalno, on verovatno ima u vidu dve stvari na kojima zasniva svoje ponašanje. Prva je uverenje da su Amerikanci za tri decenije u Kosovo uložili toliko političkog i finansijskog kapitala, ali i svog prestiža, da bi sve to sada pretvorili u „prah i pepeo“. On zna da se politika tako ne vodi. Zato uporno i relativizuje sadašnji odnos, pretvarajući ga u “nesporazum” sa nekim izaslanicima, dok su u stvari, kako je rekao, “odnosi sa EU I SAD odlični”. Druga, dugoročnija ideja koju on ima u vidu, jeste budućnost albanskog korpusa na Balkanu. Kurti jasno pred sobom ima ujedinjenu, “veliku Albaniju” za koju se bori i za koju je uveren da će se pojaviti za 20, 30 ili 40 godina. On veruje da će ga snaga albanske nacionalne ideje držati na političkoj sceni sve dotle dok se ove ideje ne ostvare.

Kakvo je raspoloženje kosovskih birača mogao je da se stekne utisak iz nedavnog istraživanja koje je objavio američki Republikanski institut. Na pitanje u kojim stvarima ne sme da se čine kompromisi čak i ako bi oni doprineli poboljšanju funkcionalnosti Kosova, 80 odsto ispitanih odgovorilo je da su to pitanja nacionalnog identiteta i stvaranje Zajednice srpskih opština, što je skoro duplo povećanje u poređenju sa istraživanjem iz 2021, a čak 84 odsto ispitanih je tražilo da se ne čine ustupci u dijalogu sa Srbijom, što je povećanje od 34 odsto u poređenju sa istraživanjem 2021.
Normalizaciju odnosa sa Srbijom 44 odsto očekuje u roku od 5 godina, 11 odsto u roku od godinu dana, 14 odsto od 6 do 10 godina, više od 15 godina očekuje 6 odsto, a 11 odsto smatra da odnosi nikada neće biti normalizovani.
Takođe, 41 odsto očekuje da će Srbija za 5 godina da prizna nezavisno Kosovo, njih 8 odsto veruje da će se to dogoditi za godinu dana, 16 odsto od 6 – 10, godina, duže od 15 godina smatra 8 odsto dok 11 odsto smatra da se to nikada neće dogoditi.
Na pitanje koje koncesije treba da se daju za priznanje Kosova, 79 odsto je odgovorilo da ne smeju da se daju nikakve koncesije, a 5 odsto je izabralo stvaranje etničke srpske Zajednice opština.
Na pitanje koga smatraju odgovornim za skorašnji porast tenzija, 83 odsto je odgovorilo da su to Srbi, 5 odsto da su Albanci, a 10 odsto oboje. Mogućnost eskalacije u veći sukob zabrinjava 55 odsto ispitanih.
Ovo je, dakle, profil prosečnog glasača kojeg Kurti po svemu sudeći želi da predstavlja. Zbog toga se čini da on ide u pravcu novih izbora na kojima nije bez šansi da opet potvrdi svoje pozicije. To će opet značiti prekid sadašnjeg dijaloga, što očigledno nipošto ne žele ni EU, ni SAD.
Gabrijel Eskobar sutra podnosi svoj izveštaj u Beloj kući. „Nisam Kurtiju dao nikakav krajnji rok, ono što sam tražio u Prištini, to je – pitao sam koji su naredni koraci. Miroslav Lajčak i ja smo rekli da nakon ove posete moramo da podnesemo izveštaje. Bela kuća od mene traži da u petak dam najnovije informacije o tome šta se dešava, a i on (Lajčak) mora da izvesti Đuzepa Borelja šta se dešava.
Ali, to je naredni korak za mene, nije krajnji rok. Na osnovu narednog izveštaja, donećemo neke odluke o budućnosti, ali nije nikakav krajnji rok ni za koga“, naveo je Eskobar.
U etapama dijaloga i pregovora neko daje, neko uzima. Ovoga puta, na Kurtijevoj strani je da nešto da, a to je Zajednica srpskih opština. Ali, da bi pokazali kako nerado čine ustupke, pregovarači zatežu nit koliko god mogu. Stvar je njihovog znanja i umeća da zategnu što više, ali da se žica ne prekine. Kurtijev „hazard“ je rizičan, jer ako se žica, prekine, nekada i ona i pregovarač završe u provaliji.
Dragan Bisenić
Izvor: Kosovo Onlajn
