Sinoć su na jednoj crnogorskoj televiziji razmijenili argumente Vladimir Joković i Raško Konjević. Ovaj politički „fajt” obilježio je jedan detalj.
Joković je, naime, na svom radnom materijalu crtao – „črtami i rezami”, što bi rekao onaj tip s početka slovenske pismenosti prije iljadu godina, kada Sloveni još nijesu imali „pismena“ (slova).
Ličio je Joković na učenika kome je Konjević, uzevši ulogu strogog profesora, predavao smrtno dosadnu lekciju. Da stvari budu još gore po njega, Konjević je zaprijetio da ima pitanje na koje Joković ne može da odgovori.
Do kraja obračuna kod Dražena, opasno pitanje nijesmo čuli, ali smo dobili jedan suštinski važan odgovor: „Bez DPS-a Manjinska vlada nije moguća”.
Uzaludna je bila Jokovićeva diverzija da se ogradi (Dritanom) od činjeničnog stanja. Htio je, ali nikako nije uspio da izgovori riječ što mu je pjenila na usnama: „Ja nijesam izdajnik. Evo, pitajte (se)…”
Croquis
