Ovih dana se pred našom sportskom javnošću odvija rapsodija nevjerovatnih sportskih uspjeha naših rođaka, prijatelja, komšija, braće… Srbija pomjera granice najvećih svjetskih dostignuća jednog relativno malog naroda i jedne izmučene i napaćene države
Prije neki dan dobili smo svjetsku prvakinju u atletici Ivanu Vuletu, a odbojkašice su odbranile srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu. Ali tu nije kraj!
Sinoć su odbojkaši razbili Njemce za drugo mjesto u grupnoj fazi Evropskog prvenstva i idu kao veliki favoriti na protivnika koji ih čeka u osmini finala. Već ih svi vidimo među 8 najboljih u Evropi, a zašto ne i dalje od toga. Ako stižu da gledaju Mundobasket i način kako košarkaši igraju za srpski grb ‒ inspiracije im neće nedostajati.
Ovu „združenu akciju“ srpskih sportista na sve same svjetske i evropske vrhove nadgleda „tata“ srpskog sporta Novak Đoković koji je, isto tako sinoć, dok su odbojkaši počinjali meč sa Njemcima, deklasirao Tejlora Frica i plasirao se u „Bog te pita koje“ polufinale nekog gren slema. Na taj način je ozbiljno najavio još jedno finale sa Alkarazom. Ako ga Španac tamo sačeka Novak će tada već imati prvo mjesto na svjetskoj ATP listi i pozamašnu svotu bodova ispred najbližeg rivala…
A sjutra se na scenu kvalifikacija za EP vraća g. Piksi sa svojim fudbalerima. Za njih navijamo sa većom pažnjom, nego što pratimo sve ove superheroje. Zašto, to niko ne može da objasni…ali da smo ludi narod – jesmo.
Redakcija
