Mirenje s tehnološkim napretkom je nemnovnost. O potrebi i mjerama zaštite glupo je razmišljati, jer što se budete više batrgali to ćete više tonuti u digitalni svijet.
Gore od svega je pripisivati sebi otpornost na taj svijet.
Danas, pred popodnevnu dremku, iz udobnosti ležećeg položaja, instiktivno otvorih Fejsbuk. To je ona prečica kojom se najbrže stiže do glavnih događaja. Može poslužiti i lijepim razgovorima koje smo nekada nazivali dijalozima, a sada čatovanjem, surfovanjem, blogovanjem.
Uključih se. Iskomentarisah nekoliko objava odaslatih pod slikama i imenima poznatih mi, i da se poslužim učestalom frazom „sa njima povezanih lica“.
Pretpostavih da im, kada su već javno izložili svoj stav, neće zasmetati komentar ili neka vrsta odgovora na napisano. Valjda neće imati ništa protiv ako im na učtiv, saosjećajan i kulturan način uputim par riječi. Klinac.
Brzo shvatih da sam se prevario. Ogromnoj većini iz digitalnog svijeta samo je stalo do dijeljenja savjeta, prosleđivanja preporuka i otkrića, svađa, prijetnji i psovanja na daljinu.
Onima koji mirno iz prikrajka prate Fejsbuk zbivanja nije stalo do razgovora čak ni onog uzgrednog. Društvene mreže su podigle netoleranciju na veoma visok nivo. Generalno ljudi s društvenih mreža ne žele da im bilo što poremeti zaljubljenost u same sebe, skrene pažnju s idola, selfija, „mudrih misli“, koje su ili smislili ili pokupili odnekud.
Iako se obraćaju svima ne očekuju da im se uzvrati riječima već emotikonima. Emotikoni gospodare međuodnosima. Emotikoni su one male šarene zavrzlame koje slatkasto potiru iskazivanje individualnosti. Bezkontaknost i automatizacija uzimaju danak iskonskoj ljudskoj komunikaciji.
Istoriju ljudskih razgovora, dopisivanja, tradicionalnog pozdravljanja potrle su sličice, ikonice, gifovi, simboli, šareniši i drangulije iz Googlep rodavnice.
Ljudskim razgovorima se zatvaraju vrata. Prevaziđeni su. Smatraju se zaostalim… Daje se prednost mumlanju, krištanju, vrisci, pantomimi, gestovima, onamotepajama… Nemušti digitalni svijet se ovaplotio u neartikulisanim porukama. Izgrađuje se nova stvarnost koju nadovještačuju korisnici već izvještačenog.
U takvom svijetu nemate posla sa živim osobama već sa zarobljenicima besplatnog konzumerizma.
Iznad svega lebdi jedno infantilno Vau ili Wow, podignut prst palac, aplauz,
pulsirajuće srce…
Pritisnite prekidač. Isključite se. Prepustite se popodevnoj dremci. San je poslednja intima. Mučenja nesanicom dokazana su kao najbrutalnija kažnjavanja u istoriji ljudskog roda. Čuvajte svoje snove. Ne dajte da vam ih ugrozi digitalna sfera i njeni derivati u vidu raznoraznih Fejzbuka, Instegrama, Tvitera…
Povremeno pritiskajte prekidače. Ljekovito je.
Ranko Rajković
