Pandemija i rusko-ukrajinski rat možda jeste sticaj okolnosti; možda ništa nije planski pripremljeno, ni virusi ni bombe, ali sve se savršeno uklapa u novu golbalističu raspodjelu politi<čke i ekonomske moći. Suština svjetskih obračuna od pećinskih do modernih vremena svodi se na bitku za prostor, dakle, za geografiju a ne za istoriju. Svagda i svugdje to je važilo, osim na Balkanu. Ovaj POLUOTOK ne može da izađe iz sopstvene istorije. Čak i da hoće da postane EU OTOK ne bi mu dali ni Rusi, ni Ameri, čak ni Turci.
Sudbina Balkana je uvijek rješavana polurješenjima. Valjda su nas i Austrougari tako cijenili: kao poluljude. Stvari i danas slično stoje. Najviše što se može dobiti jeste polučlanjenje u EU. Ne bi nas ni toliko zapalo kada zapadnjačke sile ne bi imale potrebu da se osiguraju u svom obračunu sa Rusijom.
Balkanski poluotok pamti prošlost, a pamćenje je zapaljiva rabota. Ko pamti lako može da se opameti, da se dosjeti o čemu se ovdje zapravo radi. Jer kada ti je geografija sudbina, kada ti je kuća nasred druma, istorija ti dođe kao san, a u zavisnosti od strane na kojoj spavaš vrlo lako san postaje košmar. Možda je zato najsigurnije spavati na leđima.
Milovan Urvan
