Piše: Slobodan Reljić
Hoće li nas DOOizacija baciti u siromaštvo nedostojno i siromašnog čoveka? Sve je manje svetiljki u mraku, pa ostaje da se podsećamo šta su oni koji su više znali govorili u ovakvim situacijama. „Ne kradi državu“, vikao je ujesen 1937. u Valjevu vladika Nikolaj.
„Tvoji đedovi i prađedovi i čukunđedovi borili su se za ovu državu, mučili se za nju, uzdisali, plakali, znojili se, krvavili se, umirali. Bezumniče! Koga kradeš? Kradeš svoju najbližu svojtu, koja te iz grobova proklinje. Odsecaš se od nje i ona od tebe. Tvoji preci ne priznaju ti pravo građanstva u ovoj njihovoj državi; oni te se otresaju pred Bogom i ubrajaju te u rod pacova…
Zamisli, da svi pođu za tvojim primerom; da svi počnu krasti državu svoju – šta bi bilo? Zemlja vitezova i mučenika pretvorila bi se u jamu pacova! I Bog pravedni, koji gleda po zemlji i traži ljude, oduzeće zemlju od pacova i dati je ljudima, strancima izbliza ili izdaleka.“
Zakon za pljačku
Šta da se drugačije kaže o vladi/vlasti koja ovog časa kao bez mozga daje za nešto što se zove Ekspo 2027, poslednje državno blago – ono što je zakonom štićeno kao Javno preduzeće. Dakle, vlasništvo naše države, odnosno i nas. Šta radi država Srba, koju sad predstavljaju Siniša Mali, Ana Brnabić, Marko Đurić, Marko Čadež itd. i tome sl. a s njima jede parizer i dva kuvana jajeta – Aleksandar Vučić? Oni su ispotiha JP pretvarali u D. O. O – društvance sa ograničenom odgovornošću rekao bi zakon, a stvarno se radi na tome da se naše pretvori u njihovo. Oni će znati bolje šta će s tim.
Slobodan Reljić: Ili-ili i posle toga – neka bude borba neprestana
A mi smo njihova dela već videli i znamo kako oni jedino znaju. Njihove kese će biti sve prepunije, a u naše neće padati ni da se prehranimo ako se ne uhvatimo Zakona Tome Mone o kalorijama dva jajeta. I plus objašnjavaće nam na TV, da mi, eto ne vidimo, ali nikad ovako dobro nije bilo u Srbiji. (Doduše, to i nije netačno, ako se odnosi na njih, braću i kumove i – deo saradnika.)
Zakon o krađi javne, narodne imovine oni su još 2023. ubacili u Skupštinu, koju je glupo zvati narodna jer kad donosi zakone narod joj je poslednji u mislima. Ali su taj „otrovni papir“ povukli, da bi dodali još supstance i okraj 2024. to su usvojili, kao neku od stotine tačaka koje Ana Brnabić samouvereno stavlja na dnevni red, iako njeno kontrolisanje reda i činjenica (to je javno demonstrirala) ne doseže ni do znanja dana koji bi mogao biti rođendan Isusa iz Nazareta.
Davljenje u tišini
I evo nas dok se cela Srbija talasa u zahtevima za promenama i strahovima onih koji ne bi da se ništa menja – istrčava vlada za koju se i ne zna sigurno da postoji (to se videlo na obeležavanju sto dana vlade) sa velikim objavama: Srbijašume, Srbijavode, Puteve Srbije, Službeni glasnik, Skijališta Srbije, Nacionalni park Fruška gora i Nacionalni park Đerdap pretvoriće nam u DOO. Da, kad narod kao danas u Srbiji ima vladu koja prati samo svoj interes (pojedinaca i grupa u i oko vlasti) onda se i ne zna tačno koliko ima tih JP. Možda 23, ali već se javlja kako će se spisku dodati Pošta i Srbijagas. I ko zna?
Naravno, pošto je poverenje u ovu vlast na minus nivou, svima odmah pada na um da je to neka psina. Nešto što ćemo svi da platimo a za neku malu lađu kojom kormilari ekspert Mali – veliki mešač karata što se nama knjiži kao dug, do dužničkog ropstva. (Svaki put kad ga vidim onako neuviđavnog ponavlja mi se ona misao blaženog Avgustina: „Šta je država bez pravednosti? Skup razbojnika.“ Možda preterujem?)
Naravno da Malom i ne pada na pamet da glupacima u narodnoj masi objašnjava zašto se to radi. Što bi DOO bilo bolje od JP? Nekad je G17 bar izmišljao neke idiotske pripovesti i razbacivao ih kao trule jabuke. Niko od njih nije završio u apsani (što se, inače, dešavalo od Hrvatske do Rumunije), pa se zamajac
ubrzavao i evo nas pred Dinkićevim naslednikom koji ne veruje ni da smo mi za vrtić. Jednostavno Mali, nema nameru da gubi vreme – ni kad je kao član organizacije koje su nekad na Divljem zapadu predvodili tipovi kao Bili Kid ili Džesi Džejms upao u Beograd na vodi, ni kad odnekud s Marsa stižu pare za školovanje njegove dece, ni kad sa jahačima Milenijum tima udara na Sajam pa nosi baklju sve do Terazija… Predug je spisak, to bi morali tužioci da kompletiraju, pa za potrebe ovog teksta ovde stajemo… Još samo da kažemo da nije imao potrebe da objašnjava ni kad nam je doneo bedu za vrat koja se zove Ekspo 2027.
Eto, kad je stao nad maketu tog nečega u Hali 5 Beogradskog sajma, dok je istovremeno sahranjivao Sajam i predstavljao EXPO 2027 Playground, rekao nam je da je to „najveća razvojna šansa Srbije“. Zašto, pitate se. Jer će „tu biti predstavljena Srbija svim našim građanima, ali i svetu.“ Dok vi pokušavate da zamislite kako će S. M. tu frazu ništavnosti objasniti, on reče: jer je to „mesto susreta i razmene znanja i ideja građana, stručnjaka, umetnika, domaćih partnera i međunarodnih delegacija“. Dok uočavate da to ne obećava neko unovčenje, Mali finišira – „ovo je deo sna da našoj deci ostavimo bolju i lepšu Srbiju“. (23. jul, 2025) Kakva lakoća nebrige o narodnim parama!
Igre i pesme, kad ti do pesme nije
Eto, to je to. Kad bi postojao neki starinski medij i zašao po zemlji Srbiji da pita građane šta je to Ekspo, a za šta će Siniša da baci bar 18 milijardi dolara… (Naravno, biće više ako ga pustimo!) ne verujem da bi i jedan od sto njih umeo da sklopi rečenicu iza koje bi stajalo nešto kao minimalan opis tog čuda neviđenog.
Evo konkretno: Tema Ekspo 2027. je: Igra za čovečanstvo – sport i muzika za sve (Play for Humanity: Sport and Music for All). U Vikipedijinom opisu stoji i: „Ministar finansija Siniša Mali, bio je predsedavajući Radne grupe za pripremu i podnošenje kandidature za EKSPO 2027“. Veliki stručnjak za sport i muziku S. M. zna da kompleks EKSPO 2027 treba da bude „multifunkcionalni prostor, koji pored opremljenih prostora za osnovnu namenu izložbenog prostora sadrži i prateće komercijalne i smeštajne kapacitete koji treba da obezbede logističku podršku“. I za to mu treba skoro čitav budžet države Srbije.
Iako se ta suma od 18 pa i preko 20 milijardi dolara valja mesecima, nedavno je Siniša istrčao na TV i rekao: lažu da će Ekspo 2027 u Beogradu koštati 18 milijardi evra, već će 323 projekta širom Srbije koštati 17,8 milijardi evra, dok će samo Ekspo koštati 1,2 milijarde evra“.
Onda je na Fejsbuku kao iz lunetičkog sna nabrajao magistrale, koridore, loklane puteve, železničku infrastrukturu, itd. Ko ga je pratio nije mogao da ukapira otkud u Ekspo-računu, koji on i Ana Brnabić od milja zovu i Kvantni skok Srbije, put Niš- Brestovac ili Sobovice-Lužnice, itd… Ali i ako se potrudite i uđete u logiku Sinišine „šarene laže“ nikako ne možete u 1,2 milijarde evra ugurati Nacionalni stadion za koji se već sad objavljuje da će od Sinišinih 150 miliona stići do bar 960 miliona evra. I kako će Siniša u preostalih manje od 250 miliona strpati – šest projekata – prostor Ekspa, koji će nakon izložbe ostati kao Beogradski sajam (Sinišin Milenijum tim će da sravni sa zemljom pravi Sajam koji je u dobrom stanju?), prateća infrastruktura, rezidencijalni kompleks od 1.500 stanova, akvatik centar, pruga Zemun-Aerodrom-Ekspo i novi pristan na reci Savi.
Lični primer za sramotu
Ko god išta zna o Siniši, zna i za koji „sport“ je S. M. specijalista. (Ne misli se na to da tuče žene, to nije olimpijska disciplina.) Vratimo se vladiki Nikolaju. „Ne kradi uopšte; no naročito ne kradi državu svoju: ni državni novac, ni državnu zemlju, ni državnu šumu, ni državni materijal, niti ma kakvu državnu imovinu. Jer ako kradeš, navlačiš prokletstvo na sebe, na dom svoj, i na samu državu. Gde je krađa, tu nema blagoslova, tu je prokletstvo.“
Vladika je ove reči izgovarao u vreme Konkordatske krize 1937. kad se Srpska pravoslavna crkva usprotivila postavljanju Rimokatoličke crkve u povoljniji položaj od nje u njenoj državi. Danas se horda u kojoj je Siniša Mali u prvim redovima, odriče Kosova i pravi srpsku državu u kojoj srpski narod nema nikakvu ulogu osim da bude na usluzi zapadnom kapitalu, da sprema srpsku vojsku da sluša NATO-trubu koja svira za napad na Istočni front, da od srpske kulture napravi ludaru u kojoj će se najveće pare na svetu dati za Play for Humanity: Sport and Music for All.
U to nas vodi ministar finansija za koga je objavljeno – onih koji takve informacije dobijaju na nadležnim mestima – da, dok on od nas naplaćuje porez svoje pare drži u poreskim rajevima. Kao da ga vladika opisuje lično: „I još: ko ukrade od pojedinca, ukrade od imućnoga, od onoga koji ima. Ko pak ukrade od države, taj ukrade od sviju koji plaćaju porez državi, to jest ne samo od imućnih nego i od siromaha, jer porez državi plaćaju i siromasi, sluge i sluškinje, argati i nadničari, pralje i poslužitelji, pečalbari po tuđim zemljama i bedni trudbenici po rudokopima ispod zemlje, i seljak koji ore sa kravama, i samohrani starci i starice, i čistači ulica. Za porez prodaje se siromahu kuća, i ovca, i bakrač, i sve pokućanstvo. Čovek koji nema ništa, mora da pozajmi i da plati porez. Državno blago zaliveno je potocima znoja i suza sirotinjskih. Put kojim to blago teče u državnu blagajnu ispunjen je vapajem i ridanjem. Zaista, teško je zamisliti veće nepoštenje nego pružiti ruku i ukrasti od toga opšteg, državnog blaga. I teško je zamisliti veće gluposti od te.“
Ni stida ni srama
Zašto glupost, kad među nama posle Mlađe Dinkića nije majka rodila sposobnijeg spaljivača državnih para i imovine? Veli vladika: „Ko ukrade od države taj ulazi u neprijateljstvo sa državom. On i država postaju kao zaraćene strane. On počne mrzeti državu i država njega. Niko toliko ne govori protiv države koliko onaj ko krade državu.“ Slušate sad one koji su opljačkali državi pre nego što je Siniša Mali uskočio u sedlo, a slušaćete Malog (pred nekim sudijom, može biti, jer ne mogu svi da prođu kao Mlađo) kad ispadne iz igre.
Slobodan Reljić: Ili-ili i posle toga – neka bude borba neprestana
Da li vam je teško da pretpostavite šta će govoriti čovečak o kome su 2015. američki antikorupcijski portal KRIK, uz partnerstvo s OCCRP (Organized Crime and Corruption Reporting) objavili da je bio „direktor dve offshore kompanije registrovane na Britanskim Djevičanskim Ostrvima koje su posedovale nekretnine vredne oko 6,1 milion dolara na bugarskoj obali Crnog mora“. Mali i njegovi veliki branioci su vikali kako to nije istina. Ali onda su 2021.
isplivali Pandora Papers i pokazali „strogu vezu između Malog i ofšor kompanija koje su posedovale luksuzne nekretnine“. Kad bude trebalo isplivaće sledeće i veće… Za Sinišu je glupo reći da laže. On u stvari veruje da je narod je ministrov servis. (Dinkić je bar naučio frazu: politika je servis naroda.)
Setite se Siniše kako nosi radnicima na gradilištu Ekspo u Surčinu veliki poslužavnik pečenja. Ima se, daje se. Ali, ne dugo pre toga isti čovek je istim tim ljudima objašnjavao, isto pred TV-kamerama, kako je parizer najbolje što im treba. Šta je država bez morala? Ta DOOizacija će nas baciti u siromaštvo nedostojno i siromašnog čoveka. Biće lepo kad neko posle sastavi Belu knjigu (zlo)dela koja su nam radili oni koje smo pustili da bezgranično vladaju nama, ali to ne vraća ono za šta su nas uskratili. Ako to nemaš na umu – Play for Humanity: Sport and Music for All.
Izvor: Pečat
