Sastav žirija Trinaestojulske nagrade je još jedna znakovita pobjeda Mila Đukanovića. Na drugoj strani, ona je još jedan krupan simbol poraza ali i neizbrisiva fleka na licima „lidera“ i poslanika DF-a koji su se udarnički i trudbenički potrudili da DPS vrate na vlast i uspjeli, napravivši time jedini politički „uspjeh“ u toku svoga postojanja.
Vraćanje Đukanovića u orbitu vlasti iz nemoguće teškog poraza koji je doživio od upokojenog mitropolita Amfilohija mijenja i simbole obilježavanja groznih političkih ličnosti.
Naime, do sada je samo šef DPS- a bio Monstrum! Od sada su tu antititulu, štafetu zla preuzeli lideri DF, jer je postalo jasno da su upravo oni tri Monstruma kakve je Crna Gora rijetko imala u istoriji.
Većini javnosti uopšte nije jasno kako poslanici DF-a imaju obraza da poslije svega što su uradili i dalje sjede u parlamentu.
Što ne odu iz tih prostora i ostave svoje nesrećne lidere da se sami i jadni tamo vrte po voljenim im poslaničkim stolicama vječne opozicije?
Umjesto da daju ostavke na mjesto poslanika, a potom da odbiju da ih zamijene svi koji bi ih mogli zamijeniti, ti nesretni i jadni poslanici DF-a i dalje sjede u klupama parlamenta misleći da narod želi da ih gleda i sluša kako se nešto „bore“.
Za šta se sad bore, mogu li uopšte objasniti građanima kada je jasno da su od nezaobilaznog faktora svojom voljom postali prezreni antifaktori koje niko ništa ne pita kada se donose ključne odluke?
A što se tiče tri lidera DF-a, zar im nije jasno da bi bilo jako lijepo kada bi se, poslije svega što su uradili, uzeli za ruke i otišli na rub kanjona Nevidio da se oglednu licem prema njegovim dubinama.
Tamo dolje, niz litice je odletio narod kojem su u zadnjih godinu i po dana nakaradno „interese branili“! I šta bi bio lijepo da tad, na rubu kanjona ti „lideri“ urade? Neka razmisle.
Skočiti niz litice skupa za narodom kojeg su bezočno gurnuli u propast bila bi logična odluka da obraza imaju.
Povući se zauvijek iz politike i otprašiti negdje daleko, da ih ne vidimo niti čujemo za njih ikad više.
Ili se misle i dalje šepuriti poput ispraznih, prepariranih fazana, ne shvatajući da više nisu nikom potrebni osim kao primjeri kakvo/nikakvo – „ljudsko biće“ nikada ne smije biti !?
Izvor: Vojin Grubač/Fejsbuk
