Crnogorske reprezentacije u vaterpolu i rukometu nijesu ni ovog puta napravile ništa naročito na tekućim prvenstvima Evrope. Puno najava, objektivno dobar potencijal, velika očekivanja- pa opet, sve se topi u dodiru sa realnošću. Odnosno, naspram najjačih timova Evrope, crnogorske ekipe nestaju sa radara

Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
To izazova opravdanu ljutnju navijača. Među „belvederskim“ neo-nacistima dominira „objektivna“ analiza po kojoj Vlada Gojkovića treba ukloniti sa klupe Crne Gore dok je Vlado Šola pravi mne- patriota. Nije to što Vladimir iz Herceg Novog ima već dugogodišnji staž, a Vlado iz Hrvatske je tek sjeo na stolicu selektora. Druga je, mučna tema u pitanju.
Pošto sportski parametri kažu da Gojković i dan danas sabira pobjede, dok je Šola paralisao pobjednički mentalitet „sokolova“, ovu priču uslovljava čisti auto-šovinizam. To je ona priča: ne treba nam na čelu selekcije neko ko nije odavde, i ko intimno navija za drugu zemlju. Oštrica ove ludosti je usmjerena na Novljanina, iako je njen pravi subjekt – hrvatski, a ne bokeljski trener.
Jer, iako tako ne djeluje u neo-komitskoj propagandi, Gojković ipak jeste odavde (za razliku od Šole) i nema rezervnu državu za koju navija, opet – za razliku od Šole. Hoću reći, ako važe bilo koji kriterijumi, osim sportskih, za ova dva selektora koji ne dolaze do uspjeha, onda je Novljanin ovdašnji – juče, danas i sjutra, a Šola u proputovanju kroz CG.
Do čitanja u sljedećem broju…
