Piše: Milija Todorović
Serija „Sablja“ koja plijeni pažnju srpske javnosti umjetnički nam prikazuje bezizlaznost okolnosti u kojima se nalazi reformator, idealista, borac za promjene – na brdovitom Balkanu. Takav će prije ostati bez glave, okružen pipcima raznih hobotnica (bivšeg režima, kriminala, raznih interesnih grupa kojima izmiče moć stečena u prethodnom poretku…) nego što će uspjeti u svom pregnuću tokom svog života. Umjetnička, šekspirovska, poruka serije dramatično iskazuje odbojnost koju narodne mase imaju prema reformatoru, sklonost tih masa da se vrate „na staro“, i paklenu količinu zla, koje poput korova klijaju tokom decenija prethodne diktature. Đinđić je poginuo u reformatorskom pregnuću. Ubile su ga mračne i vrlo realne sile zla.
Mi u Crnoj Gori, hvala Bogu, nemamo taj tragični ishod, ali imamo reformatore i imamo gotovo istovjetne sile zla koje ratuju protiv njih. Sky prepiska nam pokazuje spregu zločinačkog i likvidatorskog kriminala sa vrhom bivšeg režima, I sa pokušajima odbrane bivšeg režima. Rad sve tri vlade od 2020. do danas pokazuje nam kretanje države u pravcu reformi i dekriminalizovanja.
Može li ovo ovdje da se riješi bez siline i temeljnosti jedne akcije koja bi imala namjeru „Sablje“? Treba li čekati da neko dovede u životu opasnost premijera ili nekog ministra iz postojeće Vlade? Može li se negativna ostavština režima koji je predvodio „Britva“, počistiti bez neumoljivosti hapšenja, suđenja i progona ubica, koju je imala srbijanska „Sablja“? Treba li čekati pucanj na Vladu, da bi otpor države prema zlu bio brz i efikasan, ili su dovoljne i ove aktuelne litre krvi po crnogorskim ulicama? Jesu li dovoljni nepobitni dokazi sprege g. Veljovića i kriminalnih ubica na Kruševom ždrijelu kod Cetinja u jesen 2021. u pokušaju svojevrsnog državnog udara (sprječavanje vjerskog obreda uz lično Đukanovićevo prisustvo) ili treba čekati nečije nepropisno parkiranje, novo prebijanje novinara, pa da se u ruke uzme, ako ne sablja, a ono bar dobra metla?
