Piše: Rej Mekgovern
Prevod: Žurnal
Neću ovdje počinjati uobičajenim ogradama, da ne bi ko pomislio kako Donalda Trampa doživljavam kao bezgrešnog sveca. Niti osjećam potrebu da ubjeđujem čitaoce kako nisam „u Putinovom džepu“. Kao što dolikuje nekome ko analizira aktuelna dešavanja u svijetu, govoriću stvari onakve kakve jesu — bez uljepšavanja. A ima toga što valja povezati.
Još od samita na Aljasci postalo je očigledno da su Tramp i ruski predsjednik Vladimir Putin postigli opšti dogovor u vezi s Ukrajinom, i da se sad taj dogovor razrađuje pred očima svijeta. Obojica vrlo dobro znaju da ima mnogo onih koji bi rado osujetili svaki pokušaj dogovora i približavanja.
Odlučili su da taj sukob nazovu „Bajdenovim ratom“, i da se potom ponašaju kao da imaju preča posla – prije svega, da poprave odnose između SAD i Rusije.
Kako je moguće da je toliko posmatrača propustilo da uoči važnost ove ključne rečenice iz prvog pasusa saopštenja o sastanku Putina i Vitkofa od 6. avgusta – sastanka koji je, po svemu sudeći, pokrenuo ova ohrabrujuća zbivanja?
„Ponovo je istaknuto da odnosi Rusije i SAD mogu biti postavljeni na sasvim nove, obostrano korisne osnove – što bi predstavljalo oštar zaokret u odnosu na pravac kojim su se ti odnosi kretali posljednjih godina.“ (Podvlačenje je u originalu.)
(Da mi se ne zamjeri što cepidlačim, ali valja znati: malo ko zna da je prevodilac Kremlja s ruskog na engleski napravio grešku upotrebivši kondicional could. Riječ u ruskom originalu je znatno čvršća – znači mogu u indikativu, a ne mogli bi u kondicionalu.) I upravo to je – simptomatično.
Zajednička, nadređena namjera da se poprave bilateralni odnosi bila je više nego jasna – i na samitu u petak, i u ponedjeljak na „Maršu patuljaka“, kada je sedam evropskih lidera došlo u Bijelu kuću kako bi pružili podršku Volodimiru Zelenskom (bez namjere da uvrijedim vrtne patuljke – niti one iz bajki).
Na putu ka Aljasci
U avionu Air Force One, Tramp je rekao Bretu Bajeru sa Foksa: „Neću biti zadovoljan ako ovo ne završim sa nekom vrstom prekida vatre.“ Putinov odgovor bio je kratak – njet.
Možda je Tramp mislio da će u direktnom razgovoru uspjeti da uvjeri Putina i natjera ga da promijeni stav. Ali vjerovatnije je da je znao da mu je taj potez unaprijed osuđen na neuspjeh – i da je jednostavno htio da kasnije „pregovaračima kočničarima“ može reći da je pokušao sve, pa čak i posljednji očajnički pas, ali da nije vrijedjelo.
Nekoliko sati kasnije, Tramp je na mreži Truth Social napisao:
„Svi su se saglasili da je najbolji način da se okonča ovaj užasni rat između Rusije i Ukrajine direktan mirovni sporazum – koji bi zaista završio rat – a ne obično primirje, koje često i ne potraje.“
The New York Times i drugi mediji odmah su preneli kako je Tramp „stao na Putinovu stranu“.
Mape… i tabele
Dok je Putin na samitu na Aljasci jasno iznio osnovne interese Rusije u vezi s Ukrajinom i ponovio da nije imao drugog izbora osim da pokrene invaziju, gotovo je sigurno da je Trampu pokazao mapu s prikazom „reda borbenog rasporeda“ – dakle, raspored snaga na liniji fronta i u rezervi.
Mogu s lakoćom zamisliti i da mu je tom prilikom savjetovao da otpusti onoga ko mu je u januaru rekao da je „gotovo milion ruskih vojnika poginulo“ i da je ruska ekonomija na ivici kolapsa.
Jutros je Tramp nagovijestio i da Rusiji treba dopustiti da zadrži teritorije koje je okupirala u Ukrajini – što je do sada bilo potpuno neprihvatljivo i za Zelenskog i za većinu evropskih lidera.
TA mapa
„Ukrajinski vojnici su bili pakleno hrabri, jer se bore protiv daleko brojnije i očigledno mnogo moćnije sile,“ rekao je Tramp o ruskoj vojsci… „I znate, nije da su se Rusi zaustavili. Ako ste, a pretpostavljam da jeste, vidjeli mapu – znate da je veliki dio teritorije već uzet, i ta teritorija je uzeta.“
„Sad se priča o Donbasu. Ali Donbas je, kako znate, trenutno 79 odsto pod kontrolom i u vlasništvu Rusije,“ dodao je Tramp. „I oni to shvataju.“
Zelenski i sedam patuljaka
Patuljci su morali da se povuku tiho, niz glavu. Da li će, najzad, reći Zelenskom da više ne mogu da potkrijepe svoju retoriku oružjem i novcem koji su obećali? Trebaće vremena, ali na kraju će morati to da urade.
Kraj je blizu.
Rej MekGovern sarađuje sa Tell the Word, izdavačkim ogrankom ekumenske Crkve Spasitelja u unutrašnjem Vašingtonu. Proveo je 27 godina kao analitičar CIA, uključujući i period kada je predvodio Odjeljenje za sovjetsku spoljnu politiku i držao jutarnje brifinge u okviru Predsjednikovog dnevnog izvještaja. Nakon penzionisanja, bio je jedan od osnivača grupe Veteran Intelligence Professionals for Sanity (VIPS).
Izvor: Consortium News
