Piše: Rej Mekgovern
Prevod: Žurnal
Bivši i budući predsjednik Sjedinjenih Država razgovarao je sa Vladimirom Putinom u četvrtak! Barem je tako danas objavio „Vašington post“.
U veoma detaljnom izvještaju, „Post“ je napisao:
„Tokom poziva, koji je Tramp obavio iz svog odmarališta na Floridi, savjetovao je ruskog predsjednika da ne eskalira rat u Ukrajini i podsjetio ga na značajno vojno prisustvo Vašingtona u Evropi, rekla je osoba upoznata sa pozivom, koja je, kao i drugi koji su intervjuisani za ovu priču, govorila pod uslovom anonimnosti zbog osjetljivosti teme.
Dva čovjeka razgovarala su o cilju mira na evropskom kontinentu, a Tramp je izrazio interes za naredne razgovore kako bi se „uskoro riješio rat u Ukrajini,“ rekao je jedan od izvora.“
Međutim, u ponedjeljak je Dmitrij Peskov, Putinov portparol, negirao da se taj razgovor ikada dogodio.
Kao reakciju, „Post“ je bio prinuđen da objavi:
„Peskov je priču nazvao ‘potpuno neistinitom’… ‘Ovo je najočigledniji primjer kvaliteta informacija koje se sada objavljuju, ponekad čak i u prilično poštovanim publikacijama. Ovo je potpuno neistinito. Ovo je čista izmišljotina, ovo je jednostavno lažna informacija,’ rekao je za rusku novinsku agenciju Interfaks.“
Neko ovdje ne govori istinu. „Post“ je naveo da ima pet neimenovanih izvora koji potvrđuju poziv i pružaju detaljan opis onoga što je navodno bilo tema razgovora. Tramp do sada nije ništa rekao o tome da li se takav poziv dogodio. Ali u ponedjeljak je objavio kratak video snimak sa Foksa na svom profilu na Trut Socijalu, u kome se prikazuju svjetski lideri sa kojima je do sada razgovarao, a Putin nije među njima. Volodimir Zelenski iz Ukrajine jeste.
Dugo vrijeme Čekanja
Prošlo je dvije i po godine od razgovora između predsjednika SAD i Rusije. Taj posljednji razgovor održan je 12. februara 2022. i završio se loše — izvještaj pokazuje da nije bilo prostora za kompromis, niti za „dogovor“ kojim bi se spriječio rat u Ukrajini. SAD nisu htjele promijeniti svoj stav o ulasku Ukrajine u NATO; i povukle su se sa prethodnog dogovora da neće postavljati ofanzivne projektile u Ukrajini. Rusi su vidjeli da su njihovi ključni nacionalni bezbjednosni interesi ugroženi, kao što su SAD imale osnovne interese u spriječavanju Kube da 1962. godine postavi ofanzivne projektile.
Prema ruskom izvještaju, Putin je jasno stavio do znanja da Džo Bajden „nije stvarno razgovarao o neširenju NATO-a, niti o nepostavljanju ofanzivnih sistema naoružanja na teritoriji Ukrajine“. Dvanaest dana kasnije, Rusi su započeli ono što nazivaju svoja Specijalna vojna operacija. Administracija Džoa Bajdena znala je da će se to dogoditi. Niko drugi do generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg, nehotice, otkrio je tu informaciju tokom govora u Evropskom parlamentu 7. septembra 2023. godine:
„Putinov preduslov za to da ne napadne Ukrajinu bio je: Bez Ukrajine u NATO-u. Mi smo to odbili. Zato je on krenuo u rat kako bi spriječio dodatni NATO uticaj.“
Kontekst: Čitanje Izvještaja
Kremlj je postavio izvještaj sa samita od 12. februara 2022. u kontekstu ključnog telefonskog razgovora između Putina i Bajdena devet sedmica ranije, 7. decembra 2021. Taj virtuelni samit je dogovoren naglo, na Putinov hitni zahtjev.
I tako se desilo da je Bajden bio kod kuće na odmoru u Delaveru — bez svojih savjetnika. Kako se pokazalo, on je navodno razmatrao da pristajanje da se ne postavljaju ofanzivni projektili u Ukrajini ima smisla, s obzirom na prijetnju koju je Putin vidio u tome (i na činjenicu da su SAD već imale takva postrojenja u Rumuniji i Poljskoj).
Ruski izvještaj sa tog telefonskog razgovora od 30. decembra 2021. naveo je: „Džozef Bajden je naglasio da Vašington nema namjeru da postavlja ofanzivne udarne projektile u Ukrajini.“ [Naglašeno.]
Zvaničnici Bajdenove administracije, uz potpunu saradnju medija bliskih establišmentu, uspjeli su da zamagle i potisnu ovaj ključni dogovor koji je Bajden napravio kada je bio, takoreći, „sam kod kuće“.
U javnosti gotovo nije bilo izvještavanja ni komentara. Jedini izuzetak bio je bivši ambasador SAD u Ukrajini, Džon Herbst, veliki pristalica Ukrajine, koji je brzo i tiho odbacio izvještaj kao nešto što nije novo.
Znaci otopljavanja
Mnogo vode je proteklo Dnjeprom od februara 2022. Mnogo od te vode biće debelo zaleđeno 20. januara kada Donald Tramp preuzme dužnost. Međutim, već postoje izvjesni znaci nagovještaja otopljavanja u odnosima između SAD i Rusije.
U četvrtak je Putin javno čestitao Trampu na pobjedi, hvaleći njegovu „mušku“ reakciju na pokušaj atentata u Pensilvaniji. U nedjelju je Peskov, portparol Kremlja, u intervjuu izjavio da postoje „pozitivni“ znaci za poboljšanje odnosa pod Trampovim predsjedništvom.
„Tramp je tokom kampanje govorio kako sve posmatra kroz prizmu dogovora, te da može napraviti dogovor koji će sve dovesti do mira. Barem govori o miru, a ne o konfrontaciji i želji da se nanese strateški poraz Rusiji,“ rekao je Peskov.
Umirujući očekivanja, Putin je na konferenciji u Sočiju 7. novembra na Valdaju odgovorio oprezno na pitanje o tome šta očekuje od druge Trampove administracije. Na pitanje šta sada očekuje, Putin je odgovorio: „Ne znam šta će se desiti. Nemam pojma.“
Što se tiče Ukrajine, ništa dobro se neće desiti dok Bajden/Blinken/Salivan ne budu mogli priznati da ono što govore već godinu i po dana nije istina. Putin nije „već izgubio“. Upravo suprotno. I njegovi uslovi su odgovarajuće čvrsti. Na toj osnovi, i samo na toj osnovi, biće spreman „da se dogovara.“
Američka „izuzetnost”
Bajden je često citirao stav bivše državne sekretarke Medlin Olbrajt, koja je često isticala uvjerenje da SAD nisu samo „izuzetne“, već i „nezamjenjive“. Izgleda da Bajden i njegovi sljedbenici, posebno državni sekretar Entoni Blinken, zaista vjeruju u to.
Ono što su mnogi posmatrači odavno zaboravili je da je Putin pozvao Baraka Obamu da razmotri taj koncept — upravo u trenutku kada je postojala nada za povećanje međusobnog povjerenja. Putin je o svemu tome objavio članak u „Njujork tajmsu” 12. septembra 2013.
Ukratko, Putin je ubijedio Siriju da dozvoli da njeno hemijsko oružje bude uništeno pod nadzorom Ujedinjenih nacija, i time spasio Obamu od potrebe za intervencijom kada je Obama pristao.
Kasnije je Obama priznao da su svi njegovi savjetnici insistirali na tome da mora povesti rat protiv Sirije zbog hemijskog napada u blizini Damaska tokom tamošnjeg građanskog rata. Bila je to „lažna zastava“, i on je to osjetio. Obama je oklijevao da započne još jedan otvoreni rat — ovaj put protiv Sirije. Ispričao je dobar dio ove priče Džefriju Goldbergu iz „Atlantika”.
Sirijsko hemijsko oružje je uništeno i rat je izbjegnut. I ne samo to. Mogućnosti za rastuće povjerenje su osjetno porasle, samo da bi bile uništene kada su pomoćnica državnog sekretara Viktorija Nuland i njeni saveznici izvršili državni udar u Kijevu samo šest mjeseci kasnije.
Evo posljednjeg pasusa iz Putinovog teksta u „Njujork tajmsu” od 12. septembra 2013. Kako ćemo vidjeti, postoje jasni odjeci ovoga u Putinovom govoru u petak na Valdaju, 11 godina kasnije:
„Moj radni i lični odnos s predsjednikom Obamom obilježen je rastućim povjerenjem. Cijenim to. Pažljivo sam proučio njegovo obraćanje naciji u utorak. I radije se ne bih složio sa njegovim stavom o američkoj izuzetnosti, u kome navodi da je politika Sjedinjenih Država ‘ono što Ameriku čini drugačijom. To je ono što nas čini izuzetnima’. Izuzetno je opasno podsticati ljude da sebe doživljavaju kao izuzetne, bez obzira na motiv. Postoje velike i male zemlje, bogate i siromašne, one sa dugom demokratskom tradicijom i one koje tek traže svoj put ka demokratiji. Njihove politike se takođe razlikuju. Svi smo različiti, ali kada tražimo Božiji blagoslov, ne smijemo zaboraviti da nas je Bog stvorio jednakim.”
Valdajska poruka
Postoji li šansa za oživljavanje ovog „rasta povjerenja” od prije 11 godina?
U svom izlaganju na Valdaju u petak, Putin je jasno stavio do znanja šta će nova međunarodna situacija — nova ravnoteža moći — sada zahtijevati, naročito s obzirom na to da veoma veliki dio svijeta već pripada BRIKS-u i da je suprotstavljen „bijeloj“ zapadnoj manjini.
Putinove riječi od petka su danas podjednako interesantne kao i njegov članak u „Njujork tajmsu“ od prije 11 godina:
„Zapadnocentrični svijet usvojio je određene klišee i stereotipe u vezi sa globalnom hijerarhijom. Postoji navodno razvijeni svijet, progresivno društvo i neka univerzalna civilizacija kojoj svi treba da teže — dok su na drugom kraju nazadne, necivilizovane nacije, varvari. Njihov zadatak je da bespogovorno slušaju ono što im se kaže spolja i da postupaju po uputstvima onih koji su navodno superiorniji u ovoj civilizacijskoj hijerarhiji.
Jasno je da ovaj koncept odgovara grubom kolonijalnom pristupu, za eksploataciju globalne većine. Problem je što se ova, u osnovi rasistička ideologija, ukorijenila u svijesti mnogih, stvarajući ozbiljnu mentalnu prepreku za sveukupni harmoničan rast. Moderni svijet ne toleriše ni aroganciju ni nasumično zanemarivanje drugih samo zato što su drugačiji. Za izgradnju normalnih odnosa, prije svega, potrebno je saslušati drugu stranu i pokušati razumjeti njihovu logiku i kulturnu pozadinu, umjesto da očekujemo da misle i djeluju onako kako mi mislimo da trebaju na osnovu naših uvjerenja o njima. U suprotnom, komunikacija se pretvara u razmjenu klišea i etiketa, a politika u razgovor gluvih.“
Moguće je nadati se da, bar po pitanju Ukrajine, razgovori između SAD i Rusije mogu brzo da se pomjere od klišea i etiketa, kako bi se zaustavilo ubijanje. Međusobno povjerenje je takođe moguće, ali će biti potrebno neko vrijeme da se ponovo izgradi.
Možda bi moglo pomoći da se prisjetimo kako je zamalo došlo do toga prije samo 13 godina.
Rej Mekgovern radi za Tell the Word, izdavačko krilo ekumenske Crkve Spasitelja u centralnom dijelu Vašingtona. Tokom svojih 27 godina kao analitičar CIA-e, vodio je Odsjek za sovjetsku spoljnu politiku i sprovodio jutarnja brifingovanja u okviru Dnevnog izvještaja za predsjednika. U penziji je koosnivač organizacije Veterani obavještajne službe za razum (Veteran Intelligence Professionals for Sanity, VIPS).
Izvor: Consortiumnews