Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Ubijeđen sam da će nam ova nova godina donijeti kraj besmislenih ratova u Ukrajini i Palestini. Ne samo zbog progresivnog uvećanja besmisla stradanja, nalik onima na zapadnim frontovima Prvog svjetskog rata, nego i zbog olimpijske godine koja u sebi ima drevnu mirotvoračku silu. Kao direktna poslijedica tog srećnog okončanja velikih pogibija, doći će i okončanje još besmislenijih šetnji po Cetinju.
One su bile projektovane kao manifestacija mira i neke energije planetarnog duha u malom spomen-gradu, ali nijesu dobacile dalje od primitivne srbomržnje. Na tim šetnjama „za mir u Ukrajini“ konstantno se emitovao nemir među građanima Crne Gore, poziv na antagonizam prema SPC, srpskom narodu, ruskom narodu… i gle čuda, kada je u Palestini otpočelo isto takvo ili još gore od ukrajinskog, bombardovanje civila i gradova, malobrojna cetinjska pacifistička sekta nije ni noge pružila.
Ponavljam, rat mora stati, i sva njehova ružna lica – nestati. A jedno od najružnijih je ovo jadno i bijedno cetinjsko prosipanje mržnje prema sugrađanima, pod velom borbe za mir „u dalekom svijetu“.
Do čitanja u sljedećem broju….
