Jer, nije to samo tek neka velika zastava bila! Nego tvorevina raskrojena neopreznim lansiranjem u vazduh, pa su joj rodoljubivim ušivanjem mnogih ruka Crnogorki, zacijeljene rane cijepanja. To je barjak mučenik, u koji su, pored vlakana utkani trud i znoj ljudi. I sad su je pretvorili u suncobran i zavjesu!
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Vijest me je zatekla. Iako se nijesam bavio misterijom gdje nestade onolika tkanina sa Vladičine bašte od prije neku godinu, ipak nijesam mogao da zamislim da će „vjernici“ državnih simbola na ovakav način „bačiti“ simbol svoga obožavanja.
Jer, nije to samo tek neka velika zastava bila! Nego tvorevina raskrojena neopreznim lansiranjem u vazduh, pa su joj rodoljubivim ušivanjem mnogih ruka Crnogorki, zacijeljene rane cijepanja. To je barjak mučenik, u koji su, pored vlakana utkani trud i znoj ljudi. I sad su je pretvorili u suncobran i zavjesu!
Ovom „svetogrđu“ je uvodna radnja bila kačenje državnih zastava po ogradama i krovovima cetinjskih crkava. Taj postupak su sprovodili isti ovi ljudi koji su raširili džinovsku zastavu na Cetinju, pa ih poslije raskrojili. Kako su i gdje su destregali ovu veliku, tako su, na isti način uradili i sa ovim malim. Gledajući zakonske odredbe o državnim simbolima, apsolutno je jasno da je njihovo kačenje po crkvama, u funkciji zavjesa i suncobrana, upravo ponižavanje tih simbola.
Pa ako se sjetimo ovog istovremenog skrnavljenja bogomolja i državnih simbola, nije za čuđenje učinak istih autora prema gigantskom stegu. Njihov odnos prema državnim simbolima završava u ovim pokrivalicama od Sunca.
Propast nacionalističke ideologije koju su zagovorali; politike dioba i podjela; izaziva, valjda, toliki stid i sram da ih nije lako podnositi na vidjelu sunčanog dana. Lakše se zamračiti. Dok bruka ne prođe.
Do čitanja u sljedećem broju….
