Politika je partija pokera, iako nema zelenog pokrivača na stolu kad zasijedaju političari. Svako blefira, a izgleda da Ervin ima najbolji “poker face”. Niko ne može da provali što on stvarno misli, takav mu je govor tijela
Da se ne lažemo, pobjednik tranzicije je Ervin Ibrahimović. Upala mu je kašika u med kad je pao DPS. Niko mu ništa nije zamjerio, a na političkoj ljestvici se popeo. Sami su mu se nudili. Saradnja sa DPS-om je praktično zaboravljena, a sad se miješaju neke nove karte, pa “ko što ponese”.
Politika je partija pokera, iako nema zelenog pokrivača na stolu kad zasijedaju političari. Svako blefira, a izgleda da Ervin ima najbolji “poker face”. Niko ne može da provali što on stvarno misli, takav mu je govor tijela.
Kad bi politika bila fer igra, imalo bi se što zamjeriti Ervinu. Ali nakon što su zakopali ratne sjekire URA i Demokrate, nakon što smo vidjeli da “od ljubavi do mržnje ima tako malo”, politika je trenutno grabljenje, na ivici otimačine. Kad se kaže da neko dobija “40%” to je kao ulog, preslikana igra karata. I čemu onda na silu gurati u parlament termine poput “čojstvo i poštenje”, kad se sve vrti oko fotelja, para i moći.
Danas se pljuju, sjutra se vole, zarate pa se izmire, a u toj igri, Ervin se držao mudro po strani i čekao da nastupi. Dočekao je, sad koristi priliku, zna kakav ulog ima, možda malo blefira, a možda i ne. Pitanje je ako se ne dogovore i ne bude Vlade, pa se bude išlo na nove izbore, ko će na nekim sledećim najbolje da prođe. Možda baš Ervinova stranka bude još jača. Jer, mnogo ljudi glasa zbog interesa, a Ervin se pokazao kao “učinjen”.
Nije se Ervin proslavio ministrovanjem, ali je u takvoj situaciji da je svima isplativije gaziti ostale ministre nego njega. Nije da mu se nije gledalo kroz prste. Ali apetiti su porasli. Ervin želi veliki dio kolača. I neka proba, ali i Sinatra je pjevao da je zagrizao više nego što može da proguta (When I bit off more than I could chew). Nezgodno je to. Alavost u politici je još gora nego u gastronomiji. Gurman uživa, alavima se sloši, jer ne uživaju, samo trpaju hranu.
Problem je što Ervin predstavlja Bošnjačku stranku, a kroz njega će ljudi gledati i Bošnjake. To je pogrešno, ali to je dijelom i zloupotreba nacionalnih termina i zajednica u formiranju političkih pokreta. Tako je i DPS u nazivu imao termine demokratija i socijalizam a da nisu sa njihovom partijom ti termini imali posebnih dodirnih tačaka. Bošnjačka stranka sada je ista kao i svi ostali, bori se za što više vlasti i fotelja. Grabaža.
To nije slika Bošnjaka, to je slika političara. Jer ako Ervin želi sve za sebe, to ne znači da su svi Bošnjaci kao Ervin. Njega je politika uzela pod svoje, a ljudi izgube kompas od kamera, udobnih fotelja, dnevnica i silnih dodvoravanja njihovom liku i djelu.
Ali ko zna koliko ervina ima i na drugim stranama. Ko je sve sebe vidio visoko i koliko, u kakvim udobnim foteljama, to ćemo tek da čujemo i vidimo. Ovo je vrijeme preambicioznih, jer svi žele fotelje i funkcije, iako pojma nemaju o određenim resorima. Umišljaju da su hobotnice, da mogu sve da postignu, a ako ne postignu, uvijek je lako okriviti druge, kolege ili prethodnike, to je svejedno.
Ako nešto zapne, Ervin će reći da mu smještaju, da je posrijedi opstrukcija, ljubomora, sabotaža, da su se svi urotili protiv njega, a on je samo htio da uradi dobro, sam, žrtvovao se da preuzme na sebe toliko funkcija samo da bi državi donio dobro. Biće tu zanimljivih priča, i neće ih pričati samo Ervin. Jer, malo je onih koji su priznali da su pokušali i nisu uspjeli, pa se sklonili. Većina je nevina, multitalentovana i radna, a krivi su drugi.
Čekamo da se pojavi ministar koji će reći “Probao sam, kiksao sam, idem sad”.
Đuro Radosavović
Izvor: Vijesti
