Piše: Rade Likić
Kako urbani lažni ljevičari, ljubitelji svega dalekog i mrzitelji svega bliskog nalaze kompromise sa svojom savješću. Nekom će kao Vladi oprostiti šurovanje sa fašizmom, dok će Momu Kapora stigmatizovati zbog nacionalizma. Jer zaboga, Mita Ljotić nije bio seljak. Njegovi gardisti, regrutovani mahom iz prigradskog proleterijata nosili u uredne uniforme i imali kul koračnice, dok su nacionalisti s kojima su poistovjećivali Kapora, bili uglavnom četnici koji su smrdjeli na ruralnu Srbiju, na rakiju i dvojku, čega se oni najviše plaše i stide.
Ali tu nije bio kraj mojim sukobima na bivšem tviteru toga dana. Malo zatim na lajni naletim na anketu nekog SNS bota o tome, da li treba zabraniti izvoz brašna u Crnu Goru zbog famozne rezolucije o genocidu koja ugrožava opstojnost srpskog naroda u Srbiji a posebno u Republici Srpskoj.
E, tu sam pozelenio od muke i nevjerice. Zar posle skoro 40 godina još neko vjeruje da je srpsko brašno strateško oružje i sredstvo pritiska na susjedne države. Još onomad, otkad je u Sloveniji krenula priča o otcijepljenju, poteže se ta imaginarna floskula, kako će neko pocrkati od gladi zbog nedostatka srbijanskog brašna. Kojeg brašna bolan, ne bio, pomislim u sebi. Eno Ukrajina izvozi brašno u pola cijene a u Crnu Goru su svojevremeno uvozili brodove kokaina a ne da im brašno predstavlja neki problem. E što li moj narod, pomislim u očaju, mora biti tako slijep kod očiju i vjerovati u takve besmislice.
Šta ću, opet ispadnem budala, glasam protiv zabrane izvoza i ostavim komentar da Srbija brašno treba prodavati svima po tržišnim cijenama. Vrlo brzo stiže odgovor da mi iz Bosne prodajemo svoje brašno kome hoćemo a da se okanimo srpskog. Tako mi i treba kada se miješam, pomislih, ali bijes nadvlada pomirljivost te mu sasuh da onda njega ne treba da bude briga za Srbe iz Republike Srpske jer smo mi na direktnom udaru rezolucije,i ako se kola budu lomila, lomiće se nad nama, te da nas u naše ime ne brani od Crne Gore.
Međutim i od ovoga dođe poruka da smo mi Bosanci 1914. jurišali na Srbiju u austrijskim uniformama. Naravno, dobih i drugi blok.
E, tako ti je to. U Srba ne može bez fragmentacije. Srbijanski autošovinista bi ponovo pravio neku Jugoslaviju, a insistira na sitnim razlikama, ne u regionalnom, već u kvartovskom smislu, dok bi srpski šovinista bio Srbenda sve dok je po njegovom, dok te patronizira, ali kada mu se suprotstaviš onda te i on smatra ne baš pravim Srbinom, već tamo nekim Bosancem i časti te istim uvredama kao njegov samo nazovi ideološki protivnik autošovinista. Autošovinista i šovinista su u stvari lice i naličje jedne te iste medalje i među njima nema suštinske razlike.
