Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Uvjek sam više volio Gaskojna i Linekera od svih mogućih Mateusa, Magata i drugih Njemačkih znalaca fudbala. Liverpulovi navijači i priča oko Bitlsa svakako ostavljaju dublji dojam od bilo kakve tribine ili muzike iz Berlina ili Minhena. Izmišljotine o Šerloku Holmsu su mi beskrajno simpatičnije od izmišljotina o baronu Minhauzenu…. I, mogao bih ovako do ujutro. Međutim, podražava me činjenica da u ovom poređenju engleskog i Njemačkog ima nešto djetinje, i nešto, samim tim, naivno. To naivno se učvrstilo odgajanim predubjeđenjem da smo uvjek ratovali protiv Njemaca, a da su nam Englezi bili saveznici. Uvjek! Uvjek?
Najprije ću se sjetiti engleske intervencije koja je spriječila vraćanje Otomanske imperije tamo odakle je i došla – u Aziju. Kao posljedicu toga imamo jednu veliku NATO članicu koja nikako da ispuni uslove za ulazak u EU, a koja starim evropskim državama (Grčkoj, Srbiji, Bugarskoj i Crnoj Gori) ukida pravo na Carigrad. Onakav, recimo, kakav Englezi imaju u Londonu.
Poslije toga ću se sjetiti crnogorskog Skadra i peripetija srbijanske vojske tokom Prvog rata. Oba slučaja su bila, kako bi Njegoš rekao, robovi „londonskih ćudi“. Zatim, šta god ko mislio o komunizmu i staljinizmu, ne mogu se oteti utisku kako je Čerčil, sa lakoćom predao Jugoslaviju interesnoj sferi SSSR-a, a kraljevsku vojsku koja se Englezima predala u Austriji, sa još većom lakoćom predao partizanima u Sloveniji – tako da mnogi od njih nikad nijesu došli ni do suda, a kamoli do šanse da prežive.
I onda ću se sjetiti bombi NATO avijacije 1999., i NATO zaštite koja je 2004. dozvolila pogrom Srba na Kosovu. Pa ću se na kraju zapitati ko stoji iza inicijative Njemačke i Ruande, da za dan sjećanja na genocid izaberemo datum srebreničkog zločina, a ne recimo datum kada je otpočela invazija na Palestinu? Invazija, protiv koje se nikad neće podići u vazduh niti jedan avion Kraljevskog ratnog vazduhoplovstva.
Izvini Gaskojne, izvini Lenone, izvini Šerloče, ali ovo je previše!
Do čitanja u sljedećem broju…
