Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Kojom prosvetnom disciplinom se bave ljudi kojima nijesi mogao čuti glas protesta posljednjih 20 godina , a pri vrlo malim platama, dok sada počinju štrajk iako im je posljednjih par godina dva puta povećana plata za preko 50 % i na jesen ove godine najavljeno treće povećanje? Znam da je, gramatički gledano ova upitna rečenica rogobatna, ali nije komplikovanija od kompleksa pitanja koja u meni pokreće djelovanje ljudi koji su juče blokirali rad škola u Crnoj Gori.
Jednostavno, ne mogu i neću da u dvije različite rečenice razdvojim činjenicu da se ovako nije štrajkovalo tokom DPS vladavine, a da sada, baš kad su plate prosvetnim radnicima krenule na bolje – imamo ovako brutalnu obustavu rada, pred najavljeno, još jedno, povećanje plata.
Naravno, moja zapitanost polazi od činjenice da osim poboljšanja uslova rada, ovaj štrajk bi trebalo da ima za cilj i neku pedagošku poruku mlađim naraštajima: kako i kada da se bore za svoja prava? Poruka koju ja vidim iz ovako organizivnog štrajka je krajnje nemoralna.
Do čitanja u sljedećem broju….
