U Galeriji RTS-a 7. aprila biće otvorena izložba crteža Uroša Toškovića „Linija koja prethodi vremenu“. Tim povodom, gost Kulturnog dnevnika bio je autor izložbe, profesor Vladislav Šćepanović.
Kako ste pristupili ovoj jednoj složenoj umetničkoj pojavi, čoveku koji je bio ispred svog vremena, koji je bio poseban, neobičan, drugačiji, jedan od najvećih majstora crteža, kada je nekadašnja Jugoslavija u pitanju?
– Da to je bio veliki izazov, za mene kao nekoga ko nije iz prve ruke vezan za tu vrstu poetike, i za mene je bila jedna vrsta proučavanja njegovog rada i inspirativnog saznanja vezanog za njegov rad.
Sa druge strane, takođe mi je značilo i poznanstvo sa kolekcionarom Nenadom Radovićem, koji je zaista istinski kolekcionar, u onom najboljem smislu te reči. Dakle, ne u smislu tržišnom, već je neko ko je zaljubljen u Toškovićev rad.
I s jedne strane kada smo razmišljali o tome kakva izložba treba da bude u Galeriji RTS-a, a vezana je za Toškovića, bilo nam je važno da prikažemo, jednu kolekciju, jedno viđenje Uroša Toškovića, ali opet po izboru kolekcionara, koji ima specijalan afinitet za njegov rad i koji je potpuno predan istraživanju o njegovom radu, što je retkost, kada gledamo današnje kolekcionare, koji brinu samo o tržištu, profitu i tako dalje. Već je ovde priča zaista o iskrenoj ljubavi.
Tako s jedne strane afirmišemo pravo kolekcionarstvo, s druge strane još jedna izložba o Toškoviću koja je specifična i iz jednog drugog ugla sagledana. Tako da mislim da će to biti vrlo zanimljivo za ovaj naše posetioce.
I Vi kao mlad umetnik bavili ste se čovekom. Čovek je negde centralna tema Uroša Toškovića. Koliko vam je blizak po tom nekom egzistencijalističkom tematu?
– Po egzistencijalističkom smislu vrlo je blizak. Po samom likovnom izrazu ne, ali po pitanju onoga što predstavlja njegov njegov crtež, njegov osvrt na svet, njegovo razmišljanje o postojanju u svetu, o istini čoveka u svetu, to je jedna vrsta autentičnog izraza, za koju ja smatram, kako ga sve više i više proučavam, zaista smatram da je on jedan, rekao bih čak i filozof, koji se kroz estetiku izražava u odnosu na savremenost, savremenu stvarnost.
Kakav je njegov crtež? Na čemu nastaje, kakva je njegova linija?
– Prvo, imamo tu ekspresiju u odnosu na svet, imamo ekspresiju u odnosu na na rano njegovo detinjstvo na Pelevom brijegu kod Podgorice koje je oblikovalo njegovu poetiku u smislu tog prvog doživljaja, prve ekspresije. Zatim sve ono što mu se dešavalo kroz život, ta umetnička fascinacija i njegova emocionalna struktura koja je reagovala na sve, i dobre i loše strane života, koje koje je provodio. Vrlo često su tu bile i neke porodične tragedije i sve ono što je oblikovalo njega kao njegov emotivni odnos, i u odnosu na sve to njegova reakcija u odnosu na svet.
I onda imamo vrlo zanimljive neke njegove viralne izjave koje bi na prvi pogled bile banalne, ali kada ih malo bolje sagledate šta je hteo da kaže, kao i kroz njegov crtež, on u stvari oslikava tragediju našeg vremena, oslikava sav taj grabež, svu tu pohlepu, sve to što čini ovu civilizaciju ovom civilizacijom, kao jedna vrsta odbijanja da učestvuje u takvom zločinu civilizacije kojoj pripada.
Kao takav buntovnik on i odlazi sa ovog sveta. Dakle, on ne dozvoljava da ima kompromis kada je u pitanju i stvaralaštvo, ali i njegov život. Njegov život se poklapa sa njegovim stvaralaštvom. Kao retko koji umetnik je u tome istrajan i upravo zato i posle njegove smrti njegova umetnost živi istim intenzitetom, ako ne i jačim nego dok je on bio sa nama.
Izvor: RTS
