Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Slušam nastup sveštenika SPC u vezi Nacrta zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta….itd. i dopao mi se njegov argument da je u pitanju fenomen klasičnog prepisivanja i teksta i problematike, odnekud sa strane. Naime, potreba ili problem da neko mijenja svoj pol, i to još da to bude tema nedozrelih adolescenata, „prepisana“ je iz sredina i zemalja koje, moguće, takav problem imaju, a na osnovu tamošnjih tradicija i istorija društvenih odnosa.
To bi bilo nalik predlaganju i donošenju zakona u Crnoj Gori koji bi se bavio pitanjem uticaja polarne svjetlosti, zaštite pingvina ili života u pustinjskim oblastima. Takvi zakoni, moguće, postoje u zemljama na drugim meridijanima ali u Crnoj Gori nemaju nikakve svrhe ni sadržine.
Umjesto da prepisuju one odredbe i standarde koji se tiču unapređenja vladavine zakona ili ekonomskog prosperiteta, naši političari su krenuli sa „kraja tanjega“ i to, izgleda, onog baš najtanjega i dovode u pitanje one odnose na kojima počiva naš tradicionalni moral i temelj društvenih odnosa. Za razliku od one srednjovjekovne „resavske“ prepisivačke škole koja nas je kolektivno opismenila i porosvjetlila, ova sadašnja vladina prepisivačka aktivnost očigledno ima namjeru da nad unazadi.
Do čitanja u sljedećem broju….
