Kažu da je ovo najduži mjesec u godini. Vjerovatno se misli na finansijsku činjenicu da se novčanik rano i obilato isprazni na samom početku i da se, potom, dugo i dugo preživljava?
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorvić (u ulozi Garija Kupera)
A pod ruku sa tim ide i saznanje da je januar prepun zbivanja koja se ređaju jedna za drugim pa nikako ne vidimo kraj raznim svečanostima. Od novogodišnjeg odbrojavanja, preko čekanja polaznika, badnjaka na srpsku novu godinu, do plivanja za časni krst i onda, bar ovdje u Crnoj Gori, cijela nedjelja svetosavskih svečanosti. A gdje su sportska nadmetanja? Iz malog ekrana iskaču skijaši, skakači, teniseri, košarkaši Zvezde i Partizana, pa onda najbolji evropski rukometaši i vaterpolisti…
Elem, evo danas imamo datum koji predstavlja kraj januara, jer je dvocifren i počinje sa brojem 3, ali ni tu nije kraj. Sjutra nas čeka još jedan takav. Januara ima kao snijega na Durmitoru, kao vode u Morači, kao kriminala i šverca po crnogorskim ulicama. Nikad kraja. Bolje da vam i ne pominjem da slijedi onaj rijetki februar sa 29 dana.
Ne treba se uzrujavati. Sve to nije tako loše. Sve su to prilike za nešto dobro. Prilike da uradimo, postignemo, dovršimo nešto što nam stalno izmiče. Dana imamo na pretek. I to dana budućnosti. Poslije najdužeg mjeseca u godini, i najdužeg mogućeg februara, slijedi opet mart sa svim 31 danom. To su sve nove zore, novi izlasci sunca, i nove šanse da se radujemo životu, drugima i svojim planovima i željama, koje, ako nas ne služe najbolje, imamo kad korigovati i promijeniti.
Do čitanja u sljedećem broju…
