– Politika se pretvara u komediju da ne kažem pornografiju. Primećuješ li da imamo više političko-partijskih sajtova nego sajtova za odrasle.
– Političare ne vrijedi upoređivati ni sa čim. Neosjetljivi su na to. Poltičare treba razotkrivati.
– Kako? Svi smo svjesni političkih prebjega, dvostrukih igrača, političkih prostituisanja. Vidimo stare lisce koji uzimaju obličja novajlija. Novajlije i dupljaci zamagljuju političku scenu. Lansiraju lažne programe i parole, o fingiranim savezima njihovim da ne pričam.
– Stvari su mnogo jednostavnije nego ti se čine.
– Ako je tako pobroj mi bar pet političkih stranaka koje su opstale pod istim imenima a da se nijesu pocijepale, okrenule ćurak naopako ili krivotvorile svoja zacrtana načela.
– Na političke stranke i ideologije treba gledati nonšalantno. Lakše ih je razumjeti i ocijeniti mimo njihovih imena, programa, filozofskih rasprava i socioloških objašnjenja. Pristupi im prostim pitanjem i sve će ti biti jasno.
– Kojim pitanjem?
– Što pripadnik određene politike unosi u politiku kao svoj doprinos, a što iz politike iznosi kao lični dobitak?
– Pitanje je dobro ali je odgovor zaguljen.
– Nije. Ulog u politiku je najčešće gola guzica. Dobitak od politike je situirana guzica. To su dva osnovna principa koji dominiraju crnogorskom političkom scenom. Kada se ova prva, iz pristojnosti je nazovimo nudističkom politikom, domogne bilo kakvog značajnijeg uticaja u društvu njeno djelovanje se brzopotezno pretapa u politiku počašćene, polaskane i za fotelju prikovane guzice.
– Demokratija nas uči da to nijesu fotelje za guzice već radna mjesta stvorena u interesu naroda. Sa tih radnih mjesta se vodi briga o državi.
– Na pravim radnim mjestima se radi. Zaposleni se pridržavaju kodeksa ponašanja, oblačenja, etičkih principa. Podnose račune. Mi se suočavamo sa preobučenim nudistima.
– Misliš lažnim nudistima.
– Ne lažnim, već dojučerašnjim nudistima. Ako ti je lakše radi se o gologuzanima i po pitanju mozga i po pitanju tijela. Politika im je omogućila da se bezbjedno i bez srama okrenu novom jeziku, novom oblačenju, uspostavljanju novih, naučnih veza s prirodom, emotivnih veza s nacionalnim istorijama i patriotskih veza s državom. Ti dojučerašnji nudisti brzo su se adaptirali na novu garderobu, na šuplje fraze i praznoslovlje. Predajli su se tajnim užitcima i javnim promocijama, bez obzira što nijesu sposobni razlikovati stvarno uživanje od imitacije uživanja, niti javne nastupe od javne bruke.
– Meni ih je mučno gledati bilo da su goli ili obučeni.
– Kada si ih vidio u istoj odjevnoj kombinaciji. Nikad. Čim uđu u politiku krenu s preoblačenjima. Pri prvoj političkoj promjeni dušebrižnici države se preoblače u nezadovoljnike državom i obrnuto. Dok dijele polje bogate i sočne ispaše napadači na državu i branitelji države ubjeđuju nas naivne da u naše ime i za našu slobodu.
– Sve to rade iz golog interesa.
– Naravno.
– Vidi li to ovaj narod.
– Narod je ionako slabovid. Bistar pogled na politiku narodu je upropastio smokvin list.
– Kakve veze ima smokvin list.
– Smokvin list ti je prva garderoba u ljudskoj istoriji. Nosili su je Adam i Eva. Smokvin list im je služio da spoznaju znanje i sakriju golotinju. Istovremeno im je služio i kao paravan i kao ogledalo. Od tada do danas smokvin list predstavlja metaforu za sve neprijatnosti koje se pokušavaju sakriti od bistro pogleda javnosti.
– Ako je tako onda se mi možemo proglasiti zemljom smokava. Čak i kada bi se svaka voćka kod nas pretvorila u smokvu pitanje je da li bi bilo dovoljno listova da se pokriju sve golotinje, nepočinstva i prevare naših političara.
– Dobro razmišljaš. Smokvin list je najvažnija pokrivalica naših političara. Kod nas je smokvin list odličan u kombinaciji sa patriotizmom, sa državnim datumima, sa himnom i zastavom, sa obespravljenim narodom. Smokvin list odlično ide i uz čašu vode. Bolje reći čaša vode ide uz smokvin list. Čaša vode obezbeđuje onu neophodnu pauzu u kojoj će se političar pripremiti i osvježenog grla otpočeti svoj govor i svoje skrivanje iza smokvinog lista. Vidiš da su stvari u suštini jednostavne.
– Previše je tu alegorija.
– Zašto. Ako se lovorov list kao alegorija za slavu iz doba antike preselio među kulinarske specijalitete u sadašnjem vremenu, zašto na isti način ne bi posmatrali i smokvin list koji je od pokrivača praistorijske golotinje evoluirao u efikasno sredstvo za kamufliranje naših politika. Na nama je da poltiku smokvinog lista ogoli o bez mnogo filozofiranja.
– Hoćeš da kažeš kako naši političari koriste smokvin list kao paravan za svoje krađe i svoja nedjela.
– I za svoja neznanja i za svoje nesposobnosti. Naši političari smokvinim listom prekrivaju svoje prepune plakare, budoare, nesesere, džepove, sefove, bankovne račune. Smokvin list im služi ne samo da prikriju onu početnu golotinju s kojom su zakoračili u politiku već i da ih oslobodi svih kasnijih neugodnosti, da im izbriše ono negativno i kompromitujuće što ih u karijeri prati. Smokvinom listu je teško doskočiti. Crna Gora je donijela zakon po kome su funkcioneri obavezni da prijavljujju imovinu prije stupanja na dužnost, tokom obavljanja dužnosti i po okončanju državnih dužnosti. Čim je taj zakon stupio na snagu državni funkcioneri su svoju djecu, svoje pretke, prijatelje, kumove, komšije, advokate s egzotičnih ostrva pretvorili u svoje smokvine listove. Smokvin list je počeo da se pojavljuje u toliko varijeteta da ga je teško uočiti, kamoli eliminisati. Ni jedna verzija smokvinog lista niti je prevaziđena, niti odbačena.
– Tvrdiš da su naša zastava, grb, himna i državni praznici ustvari smokvini listovi.
– Ne samo da su oni smokvini listovi, već istu ulogu imaju i tamo neki neprijatelji koje steknemo kad god nam zatrebaju. Osim državnih simbola za održavanje smokvinog lista uspješnim su se pokazali istorijski kalendari, kulturne baštine, knjige spiskova saveznika i izdajnika. Nekada smo visoke političare dočekivali s hlebom i solju, sada im obezbjeđujemo smokvin list i čašu vodu. Uz smokvin list se i čaša žuči ispija kao da je čaša vode. Zato smokvin list i čašu vode treba prepoznati kao obilježje i zaštitni znak crnogorske politike. Na jednoj od naših, državnih, protokolarnih zastava trebalo bi da stoji smokvin list i čaša vode.
– Mnogo ti je komplikovana teorija.
– Pojasniću ti je na praktičnom primjeru. Vrhovnom političaru je prigrabit novi milion eura, isto što i popit čašu vode.
– To svi znamo. No reci ti meni kada će njemu ta silna voda prisjesti. Kada će se zagrcnuti od tolikih čaša vode.
– Nikada jer mu je smokvin list uvijek pri ruci.
– Taj će ti primjer patriote teško prihvatiti. Sve što miriše na religiju patriote poistovjećuju s fašizmom. Čim spomeneš Boga, Bibliju, Adama i Evu, smokvin list iz edenskog vrta to je više nego dovoljan razlog da te patriote proglase klerofašistom.
(Foto:I N4S)
– Misliš da nijesam svjestan činjenice da se smokvin list pretvorio u zaštitnika naše države. Zato sam ti govorio o neophodnosti usvajanja nove zastave. Naša država je zahvaljujući ulozi smokvinog lista postala robinja patriotizma, patriotizam nam je postao čistač iliti higijeničar kulture, kultura nam se pretvorila u blender za multikulturalizam a multikulturalizam je postao najobičnija čaša vode koja se pije u svakoj prilici, čak i kada nijesi žedan.
– I za tu čašu vode će te napasti borci za državu. Optužićete da građanskom društvu podmećeš smrtonosnu čašu vode i truješ multietnički sklad. Kada bi govorio malo uvijenije, recimo o suvoj smokvi i čaši vode možda bi izbjegao žešće napade.
– Vidim lijepo da sam ti uzalud objašnjavao. Samo politički analfabeta može da pomiješa smokvin list sa suvom smokvom.
– Hoćeš reći da mi je zbog suve smokve bliža politika pune guzice.
– Shvati to kako god hoćeš.
Ranko Rajković
