Njegoš pripada srpskoj književnosti i jezikom, i temom, i idejom, i vjerom, i autorstvom. Što se lektire tiče, ništa nemam protiv da se Njegoš tumači u kontekstu bilo koje druge nacionalne književnosti, crnogorske, engleske, ruske, španske. Štaviše, ko istinski slijedi Njegoša ne može biti duhom i znanjem siromašan, a bogme ni nepošten u interpretaciji njegovog djela. Pa ipak, postoji važno (umalo retoričko) pitanje iz domena estetskog i interpretativnog vaspitanja: Da li je moguće Njegoševo djelo razumjeti izvan konteksta srpske kulture i pravoslavne duhovnosti!?
Njegoš nigdje nije, baš nigdje, svojim djelom ostavio prostora a ni razloga da se tumači izvan srpskog kulturnog ambijenta; osim, razumije se, u zoni apsolutnih vrijednosti kakve je on nesumnjivo dostigao. To, međutim, ne eliminiše njegovo osjećanje istorije i razumijevanje tradicije, niti poetsko heroiziranje Obilića i Kosovskog zavjeta. Upravo iz tih vrijednosti Njegoš dostiže „milost univerzalnog uobličenja”. Prema tome, kada neko pokušava da Njegoša izmjesti iz srpske književnosti, ostaje samo jedna dilema: Da li je posrijedi neka zloćudna interpretacija – jezivo sagrešenje o samog Njegoša? Ili je pak riječ o stavu ljudi kojima je apsolutno nepoznata sadržina Njegoševog stvaralaštva i života? Bar u tom pogledu, ne bi trebalo da postoji nikakav teorijski konflikt ili problem. Jer nije moguće, na primjer, razumjeti „Gorski vijenac” izvan njegove kosovske intencije i inspiracije! To nije samo intencija autora i teksta, već bi morala biti intencija i za svakog dostojnog slugu (čitaoca) Semioze.
Samim tim, ne vidim kako pošten i učen pristup Njegošu umanjuje Crnu Goru kao državu, niti mi ostaje jasno kako Njegoša srpsko-lazarevsko opredjeljenje čini manje vrijednim vladikom i pjesnikom crnogorskim. Ne razumijem ni kako ili čime to vrijeđa Crnogorce. Zašto bi? Može li neko da objasni smislenim argumentima? Ili je mržnja nekih današnjih Crnogoraca prema svim današnjim Srbima pomutila razum. Savršeno je jasno da Njegoš Srbe i Crnogorce tretira kao jedan isti narod, bez nacionalne razlike. Dabome, Njegoševo razumijevanje stvari ne mora nikog obavezivati da i sam tako postupa, ali pošto ne postoje dva Njegoša, onda ovog jednog jedinog vladiku i pjesnika jesmo obavezni svi, bili mi Srbi ili Crnogorci, poštovati i ne činiti prema Njemu grijeha i nepravde. Njegošu jeste mjesto i u crnogorskoj književnosti, ali ako se izbriše Srpstvo iz njegovog djela i života, neka odgovore gospoda iz PEN-a šta će od Njegoša ostati.
Izvor: Milorad Durutović/Fejsbuk
