Svojim ponašanjem su obesmišljavali napore da se realizuju i promjene u odnosu na ranije postavljeni način rada zasnovan isključivo na patološkoj odanosti, služenju jednoj partiji i njenom lideru i normativnom uređenju koje im je bilo podređeno
Svakodnevno se javnost u Crnoj Gori upoznaje sa raznim vidovima zloupotreba položaja i ovlašćenja od strane pojedinih državnih službenika čime se obeshrabruju građani u vraćanju povjerenja u rad nadležnih organa.
Različiti profili državnih službenika, poređani po hijerarhiji i stepenu odgovornosti za sprovođenje zakona i podzakonskih akata, u dugom vremenskom intervalu su svjesno radili na urušavanju ugleda države i dostojanstva profesije.
Svojim ponašanjem su obesmišljavali napore da se realizuju i promjene u odnosu na ranije postavljeni način rada zasnovan isključivo na patološkoj odanosti, služenju jednoj partiji i njenom lideru i normativnom uređenju koje im je bilo podređeno.
Tim aktivnostima su ponižavali državu koju su prilagođavali pojedincima i njihovim interesima, pretvarajući je u privatno vlasništvo. Pristup koji krasi sva nedovršena i primitivna društva, zasnovana na vještačkim mržnjama i uklanjanju onih koji su proglašavani za „neprijatelje“.
Jednom prilikom, početkom dvadesetog vijeka, u Crnoj Gori je vođena polemika nazvana „Postupak za krivična djela u zvaničnoj dužnosti“. Jedan od aktera je imao i filozofski pristup u objašnjenju nastanka državnog službenika i njegovih dužnosti.
To je predočio na sledeći način: „Čovjek je po svojoj prirodnoj nužnosti društveno biće i njegova je volja ta koja predstavlja njegovo biće u zajednici. Zbir pojedinačnih volja je stvorio opštu volju – volju društvenu. Otuda se javila potreba da se stvori jedna tako organizovana sila koja će biti u stanju da u svakom momentu zaštiti opštu volju i osigura njenu primjenu.Ta sila je država, čiju silu spolja predstavlja vojska, a unutra pravni poredak“.
Dalje nastavlja: „Pojedinac u svom radu prvo misli pa onda hoće, čime izvršava misaonu i izvršnu volju. Država raspolaže samo izvjesnim pravilima, propisima, normama odnosno misaonom voljom. Da bi bila izvršna ta volja država je pozajmila volju i htjenje od pojedinca i tako dolazi do svojih organa, javnih službenika, činovnika“.
Konstatuje: „Država davanjem plate činovniku ispunjava svoju brigu o njegovoj materijalnoj egzistenciji, a on se obavezuje državi da će pri vršenju svoje javne službe vršiti samo volju državnu. Država zahtijeva da oni koji hoće da postanu njeni činovnici imaju određenu spremu radi pravilnog shvatanja državne volje“.
Zaključuje: „Kako je država tvorac pravnog poretka, ako se činovnik ogriješi o volju državnu on će odgovorati politički, disiciplinarno, krivično i građanski i mora odgovorati pred sudom za svoje djelo“.
Polemika je vođena oko konkretnog krivičnog slučaja, prije više od sto godina i upućuje kakva bi trebala biti pozicija državnog službenika u tadašnjoj Crnoj Gori u primjeni propisa ili neodgovornom radu.
Prosto upoređenje navedenog filozofskog stava i situacija koje svakodnevno otkrivaju nezakonito i neodgovorno odnošenje pojedinih državnih službenika prema cjelokupnom društvu ukazuje da aktuelna vlast mora hitno i veoma agresivno reagovati.
Ili da se vratimo vijek unazad i da počnemo ispočetka, ali bez prava na korišćenje kompjutera, mobilnih telefona i prvenstveno zaštićenih vidova komunikacije, da iznova stvaramo pravni poredak i državne službenike i tako barem zaštitimo generacije koje dolaze.
Ukoliko ne bude volje, hrabrosti i znanja da se utvrdi ko sve koga može „držati za vrat“ i zbog čega, možda bi ipak bilo bolje da integracije u EU i korišćenje njenih fondova sačekaju neke savjesnije pojedince i društvo u Crnoj Gori.
Ratko Kontić
Izvor: Dan
