Što vrijeme dalje teče, treba očekivati sve češću pojavu uspješnog korišćenja mimova u političke svrhe. Generacije političara koje slijede su odgajane u kulturi mima i razumiju kontekste koje mimovi podrazumijevaju. Kao što su muzički spotovi i bilbordi danas česta pojava u kampanjama, tako treba očekivati ozbiljno sprovođenje mim propagande u budućim političkim nastupima.
Od prve pojave mima na internetu, nije bilo potrebno puno vremena dok ljudi nijesu počeli da ih koriste kao sredstvo za dostizanje ličnih ciljeva. Bilo da su to brendovi koji pokušavaju da dođu do sve većeg broja ljudi koristeći poznate duhovite formate, ili muzičko-filmska industrija koja sa vremena na vrijeme ubacuje reference sa interneta, ne bi li izgledala “više kul“ svakodnevnom čovjeku. Možda je najinteresantniji primjer ovakvog ponašanja, korišćenje mima u političkim kampanjama. Najčešći ishodi ovakvih poduhvata su totalni promašaji. Mega kompanije i timovi ljudi koji pokušavaju da budu bliski mladima samo jasnije pokazuju svoju neupućenost u kontekst mimova i time ostvaruju kontra-efekat. Međutim, povremeno se dese izuzeci u pravilu. Rijetki pokreti i politički kandidati uspješno plasiraju svoj brend na vebu, sprovodeći poruku jače i brže nego korišćenjem bilo kakve jasno isplanirane političke kampanje.
Možda su najpoznatiji primjer uspješnog sprovođenja mim-politike, predsjednički izbori u Sjedinjenim Američkim Državama 2016. godine, u kome je republikanski kandidat Donald Tramp neočekivano pobijedio Hilari Klinton. Ishod se može nazvati neočekivanim jer su predikcije javnog mnjenja u periodu prije samih izbora davale ogromnu korist kandidatkinji demokratske partije.
Istraživanje Hafington Pousta (Huffington Post) je pokazalo da javnost smatra da Hilari Klinton ima šansu za pobjedu od 98.1%. Kakve veze mim ima sa ovim predskazanjima? Od početka se vidjelo da metoda kojom se Tramp služio da ostane relevantan veoma liči na onu koja određuje dugotrajnost mima. Taktika zvana izloženost i ponavljanje (exposure and repetition). Tramp je i prije svoje političke kampanje stvorio brend od svog imena. Na svaki projekat koji je sprovodio je stavljao svoje ime. Najjasniji primjer ovoga je masivna Tramp kula u srcu Menhetna.
U korist Trampovoj kampanji je išla i činjenica što je njegovo prezime sinonim za glagol nadmašiti na engleskom jeziku. Da ironija bude još veća, politička mantra demokratske stranke u 2016. godini je bila: „ljubav nadmašuje mržnju“ (Love trumps hate). Što je dodatno pomoglo u isticanju Trampovog imena. Trampov medijum su bili mimovi. Moglo bi se reći da je on revolucionirao ovu metodu kao što su njegovi predsjednički prethodnici koristili sredstva svog vremena. Frenk D. Rozavelt je poznat po tome što je bio jedan od prvih predsjednika koji je koristio radio kako bi ostao u neposrednom kontaktu sa američkim narodom, dok je Džon F. Kenedi bio pionir u televizijskom predstavljanju, koje mu je dalo mnogo političkih poena u prenosima koji su ga pokazivali pored manje fotogeničnih političkih suparnika.
Tramp je koristio Tviter za sprovođenje svoje mim kampanje. On je transformisao dva slogana u mimove koji se i dan danas koriste u različitim formatima. Ofanzivnu poruku ,,Napravićemo zid!“ koja je zbog svoje kontroverzne konotacije bila jako česta pojava na svim njemu naklonjenim i protivničkim programima, time dajući Trampu besplatnu reklamu. Kao i veoma poznat defanzivni poziv ,,Napravimo Ameriku snažnom opet!“ (Make America Great Again). Koristeći se ovim radikalnim polarizujućim sredstvima, Tramp je uspio da usmjeri svaku političku debatu na rasprave oko nebitnih tema ili na vrijeđanja na račun fizičkog izgleda kandidata, što je služilo da njegov manjak njegovog političkog iskustva padne u drugi plan.
Demokrate su pred sam kraj izborne kampanje prepoznali značaj mimova i neuspješno pokušali da popularizuju svoju politiku nadovezujući se na reference vezane za pokemon igrice. Na kraju je, koristeći se taktikama masovnih medija, Tramp raznio oponente iz republikanske partije na početku svoje kandidature i pobijedio Hilari Klinton na samom kraju. Koristeći mimove (između ostalog) Donald Tramp je postao 45. američki predsjednik.
Drugi primjer uspješnog upliva mima u politiku, iz potpuno drugačijih razloga, jeste mim kampanja koja je pratila litijski talas u Crnoj Gori 2020. sve do pada režima 30. avgusta iste godine. Bez koordinacije iz visokih štabova, nezavisno su u žižu javnosti ušli fejsbuk ratnici koji su na revolucionaran način izvrgavali ruglu ozbiljne političke institucije koje su se suprostavljale narodnoj volji. Glavno oružje u ovoj sajber borbi je bio upravo mim, i distributeri ovog sadržaja su dan danas prepoznati po svom učinku za to vrijeme. Imena kao što su Neprijatni, Mimistar i Politizovanje su se provlačila kroz svakodnevni razgovor poput imena mitoloških neznanih junaka. Najinteresantnije je bilo pratiti reakcije tadašnjeg državnog režima koji su ove “napade“ dočekali nespremni, bezuspješno tražeći “onog ko ih plaća“ i spoljne maligne uticaje koji rade na destrukciji države. Kao i svaki drugi mimovi, i ovi litijski su bili produkt narodne snage i volje. Reflektujući izbore u Americi, režim se odlučio za kontranapad, koristeći se ofucanim sksečerima i šalama koje je svaka baba u Crnoj Gori čula već sto puta. Nepotrebno je istaći da se režimski komedijaši nisu snašli u ovom izazovu te su poraženi i dan danas ostali u modu traženja organizatora zlih mimera koji su ih učinili potpuno marginalnim. Što vrijeme dalje teče, treba očekivati sve češću pojavu uspješnog korišćenja mimova u političke svrhe. Generacije političara koje slijede su odgajane u kulturi mima i razumiju kontekste koje mimovi podrazumijevaju. Kao što su muzički spotovi i bilbordi danas česta pojava u kampanjama, tako treba očekivati ozbiljno sprovođenje mim propagande u budućim političkim nastupima.
Matija Perović
