UPC je jedina ukrajinska konfesija koja pati i od oružanog sukoba na istoku i od mržnje „patriota“ na zapadu.
U Ukrajini bjesne borbena dejstva. Ljudi ginu, kuće se ruše, porodice rasturaju. Sada je teško naći osobu koja ne bi bila pogođena ovim događajima. Crkva nije izuzetak. Na istoku zemlje od sukoba stradaju crkve i vjernici UPC, a na zapadu, paradoksalno, od nasrtaja „patriota“.
UPC na istoku i u centralnom dijelu zemlje
Glavna neprijateljstva se sada odvijaju na jugoistoku Ukrajine i oko Kijeva.
Riječ je o regionima u kojima dominiraju vjernici UPC. Unijati i raskolnici iz takozvane PCU („Pravoslavna crkva Ukrajine“) su tamo slabo zastupljeni. Dakle, UPC najviše snosi tegobe rata, njeni vjernici se bore u sastavu Oružanih snaga Ukrajine i jedinica teritorijalne odbrane, njene crkve se uništavaju granatiranjem.
Dana 14. marta oštećeni su ili uništeni: crkva Sv. Joasafa Belgorodskog u Kijevu, crkva Sv. Mitrofana u Lisičansku, crkva Aleksandra Nevskog u Aleksandrovki, Jekaterininski hram u Sčastju, Georgijevski hram u Nižinu, Uspenski saborni hram i crkve Svetog Antonija i Žena Mironosica u Harkovu, crkva Roždestva Bogorodice u Talakovki kod Mariupolja, Vaznesenski hram u selu Bobrik, Sveto-Nikolajevska crkva u Novoignatjevki, crkva u čast Presvete Bogorodice u selu Vjazovska u Žitomirskoj oblasti, crkva Svetog Đorđa u selu Zavoriči, Kijevska oblast, crkva Svetog Đorđa u selu Romanovka kod Irpena, zgrada Bogoslovije u Sumiju, Tihonovski hram u selu Guljajpolje, Zaporoška oblast, Saborna crkva Rođenja Hristovog u gradu Lisičansk, Pokrovska crkva u Malinu, crkva Roždestva Bogorodice u Jasnogorodki, Pokrovski hram u selu Bišev, Iljinska crkva u selu Mostište, Crkva Teodosija Černigovskog u Černigovu, Crkva Petra i Pavla u Buči, Saborna crkva Rođenja Hristovog u Severodonjecku, Hram Sv. carice Tamare u Pjatihatki kod Harkova.
Ovo je sasvim nepotpuna lista, jer trenutno jednostavno ne postoji kontakt sa mnogim žarištima.
Dana 12. marta 2022. godine počinjen je zločin bez presedana nad UPC: izvršen je vazdušni udar na Sveto-Uspensku Svetogorsku lavru. Bomba je pala u blizini mosta koji povezuje Lavru i grad Svetogorsk. Oštećen je glavni hram manastira, Uspenska saborna crkva, kao i manastirska gostoprimnica u kojoj je boravilo 520 izbjeglica iz Harkova i Izjuma, među kojima 200 djece. Iguman Lavre mitropolit Arsenije je to nazvao bezumljem.
Retoričko pitanje: čijih vjernika ima najviše među braniocima Harkova, Mariupolja, Hersona, Nikolajeva, Odese i drugih gradova? Čijih vjernika ima najviše među ljudima pogođenim vojnim dejstvima? Odgovor je očigledan: među vojnicima, i među hiljadama poginulih, i među stotinama hiljada koji su izgubili svoje domove, najviše je vjernika UPC.
Ponavljamo, upravo UPC najviše strada u aktuelnom sukobu, makar i zbog činjenice da je zajednica UPC najviše u onim regionima gdje se vode aktivna neprijateljstva. Predstojatelj UPC, arhijereji i sveštenstvo od prvih dana zahtijevali su prekid vatre i pozivali vjernike da brane zemlju. I djeca sveštenika UPC uzimaju oružje i staju u prve redove vojske.
Zasluge UPC u pomaganju u vođenju humanitarnih konvoja prepoznao je čak i V. Zelenski u svom obraćanju od 12. marta 2022. godine.
„Na današnji dan poslali smo još jedan humanitarni konvoj u Mariupolj. Zahvalan sam svakom vozaču koji pokušava da ostvari ovu tešku misiju, predstavnicima Crkve koji su se pridružili naporima da se humanitarni koridor do Mariupolja zaštiti od granatiranja“, rekao je Zelenski. Ovdje je roječ o tome da je predstojatelj UPC, Njegovo Blaženstvo mitropolit Onufrije, lično i uz učešće ostalih arhijereja i sveštenstva, pomogao u organizaciji humanitarnog koridora u Mariupolju, a mitropolit zaporoški i melitopoljski Luka poslao je više od 90 tona hrane i lijekova u Mariupolj u okviru humanitarnog karavana.
Činilo bi se da je sve ovo trebalo da promijeni odnos prema UPC od strane njenih neprijatelja, ali, nažalost, vidimo suprotno.
Položaj UPC na zapadu Ukrajine
Tamošnja situacija se može sažeti u jednu riječ: haos. Samo u Ivano-Frankovskoj oblasti tokom protekle nedjelje zaplijenjeno je sedam crkava.
Na početku su u Cenjavi unijati, kao razbojnici, istjerali vjernike iz hrama ikone Bogorodice Svecarice. Zatim je uslijedilo zauzimanje Pokrovske crkve u Golovama, kapele u Škindovskom Grunu, manastira Arhangela Mihaila u Babjanki, Nikoljske crkve u Kalušu, hrama Začeća Svete Ane u Verhovini i Trojickog manastira na planini Dukonja.
A način na koji se sve to dešava je šokantan. Prilikom zauzimanja u Verhovini, ljudi sa mitraljezima izvlačili su vjernike iz crkve, postrojili ih i otvoreno im prijetili. Čovjek sa maskom na licu je toliko vikao na ljude da se činilo kao će uskoro početi da puca na njih.
Posebno nečuven incident dogodio se u Ivano-Frankovskoj oblasti, gdje su 8. marta 2022. godine nepoznati naoružani ljudi oteli igumana Trojickog Dukonskog manastira, arhimandrita Tita (Dračuka), zajedno sa iskušenikom Trofimom, koji su, prema riječima lokalnog stanovništva, nasilno odvedeni u Verhovinu na isleđivanje. Kakvu opasnost predstavlja bratija manastira u Karpatskim planinama?
Preostale crkve ove eparhije su takođe pod snažnim pritiskom i u svakom trenutku mogu biti zauzete. Sve se to dešava uz saglasnost (a možda i pod dirigentskom palicom) vlasti.
Ruslan Marcinkiv, gradonačelnik Ivano-Frankovska, je 7. marta 2022. godine, u ime gradskog vijeća Ivano-Frankovska, zahtijevao da parohijani UPC pređu u raskolničku PCU: „Sada je vrijeme kada svi vjerni hrišćani koji su još uvijek pripadali Moskovskoj patrijaršiji moraju da se opredijele… Zajedno sa poglavarom PCU, mitropolitom kijevskim Epifanijem, pozivamo vas da krenete kanonskim putem – putem jedinstva sa PCU“.
A u susjednoj Lavovskoj oblasti čini se da više ne važe ukrajinski zakoni, posebno Ustav, kojim je svakom Ukrajincu zagarantovana sloboda vjeroispovesti. Dana 10. marta 2022. godine, u Lavovskoj oblasti, Gradsko vijeće Drogobiča zabranilo je djelovanje UPC u gradu. Obrazlažući svoju odluku, gradsko vijeće je navelo da to čini „u cilju konsolidacije ukrajinskog naroda“ i da su aktivnosti UPC „otvoreno antidržavne i antiukrajinske prirode“.
Još ranije, 28. februara 2022. godine, sličnu odluku donijelo je Gradsko vijeće Gradoka, takođe Lavovskoj oblasti, uz optužbe za antidržavno i antiukrajinsko djelovanje, za stvaranje „vještačke konfrontacije između pojedinih grupa ukrajinskog naroda“ i za „cijepanje ukrajinskog društva na vjerskoj osnovi“. Važno je napomenuti da su i u Gorodoku i u Drogobiču vlasti zabranile UPC nakon žalbe lokalnih unijata.
Sa izbijanjem rata pojavilo se i dosta prijava da je oružje sakriveno u hramovima i manastirima UPC. Svi ovi izvještaji ispostavljaju se kao lažni, što, nakon provjera, potvrđuju Služba državne bezbjednosti Ukrajine, Nacionalna policija i druge agencije za sprovođenje zakona.
Međutim, vlasti moraju ne samo da opovrgnu lažne glasine, već i da obezbijede zaštitu parohija UPC od napada jurišnika. Može se pretpostaviti da unijati i drugi neprijatelji UPC pažljivo prate kako će se razvijati situacija sa zabranom djelatnosti UPC u Gorodoku i Drogobiču, Lavovske oblasti. Ako vlasti u Kijevu ćute, to će biti jasan signal za dalje zabrane UPC u drugim gradovima Galicije. Može doći do domino efekta, kada će svako zauzimanje hrama UPC provocirati sledeću akciju. Ko će u ovoj verziji događaja prigrabiti hramove „zabranjene UPC“? Da li je cilj unijata crkvena imovina UPC, a ne briga za bezbjednost Ukrajine?
O dvostrukom moralu i jedinstvu Ukrajine
Ispostavilo se da dok ukrajinski vojnici (uglavnom vjernici UPC) brane zemlju na istočnom frontu, unijati vrše pogrom nad pravoslavnima na mirnom zapadu zemlje. „Patriote” su našle „neprijatelja” prema sebi – bore se protiv žena, staraca i djece u parohijama UPC, upriličivši „lov na vještice”.
I tu se postavlja pitanje: da li takva aktivnost pomaže u zaštiti Ukrajine ili, naprotiv, nanosi štetu, sijući neprijateljstvo tamo gdje sada ne bi trebalo da ga bude? Mislimo da je odgovor očigledan.
Osim toga, zabrane djelovanja UPC nemaju nikakve veze sa zakonodavstvom Ukrajine, ne samo u mirnodopsko, već i u ratno vrijeme. Čini se da u nekim zapadnim regionima zakoni zemlje više ne važe.
UGKC: nazad u SSSR?
Danas mnogi unijati zahtijevaju da se zabrani djelovanje UPC i, kao razbojnici, zaposijedaju njene crkve. Istovremeno, UGKC (unijatska Ukrajinska grkokatolička crkva) je veoma glasno izražava ogorčenost zbog zabrane djelovanja same UGKC, koju su uvele sovjetske vlasti 1946. godine. Tada je razvijen čitav plan „da se odvoje grkokatoličke (unijatske) župe u SSSR-u od Vatikana, da bi se ostvarilo njihovo naknadno pripajanje Ruskoj pravoslavnoj crkvi“. Centralni momenat ovog plana bio je Lavovski sabor 1946. godine, na kojoj je više od dvije stotine unijatskih sveštenika odlučilo da se ponovo ujedine sa Ruskom pravoslavnom crkvom. Ovaj Sabor se može tretirati na različite načine. Pitanje ponovnog ujedinjenja unijata sa pravoslavljem je prilično složeno i višestruko. Ali stav samih unijata je razumljiv, oni Lavovski sabor smatraju pseudosaborom, a likvidaciju UGKC je bezakonjem.
Ali to isto se sada čini u odnosu na UPC. Ispada, kao u onoj čuvenoj priči, kada je hrišćanski misionar saznao od divljaka šta je dobro, a šta zlo. Divljaci su mu objasnili da je zlo kada susjedno pleme napadne naše, uništi naše kolibe, siluje naše žene, a naše muškarce odvede u ropstvo. A dobro je kada to isto činimo u odnosu na susjedno pleme.
***
I nekoliko riječi o jedinstvu. Predsjednik Ukrajine Zelenski je u video poruci od 12. marta 2022. godine rekao: „Moramo da budemo fokusirani. Neophodno je da svi mi, svi Ukrajinci, nastavimo da se koncentrišemo na odbranu naše države. Da radimo zajedno. Bez unutrašnjih podjela, podržavajući jedni druge, širom Ukrajine, od Užgoroda do Melitopolja, od Černigova do Mariupolja, od Lavova do Harkova“. UPC, sa svoje strane, čini sve da zaštiti Ukrajinu, da pomogne ljudima, da približi dugo očekivani mir.
Rat će prije ili kasnije završiti. Vrlo je moguće da će se u ovom ratu roditi prava, istinska Ukrajina, kakvu svi želimo da vidimo: sa stvarnim, a ne deklarisanim jedinstvom, svojom nacionalnom idejom i sopstvenim vrijednostima. Rodiće se zemlja u kojoj se vjerske zajednice neće dijeliti na „patriotske“ i „nepatriotske“, gdje neće otimati tuđe crkve i protjerivati svešteničke porodice iz svojih domova samo zato što služe u „pogrešnoj“ Crkvi. Gdje se ljudi neće dijeliti po jeziku, nacionalnosti ili drugim kriterijumima. Gdje će svi poštovati prava jedni drugih i gdje će se ostvariti sloboda ispovedanja vjere bez straha od odmazde.
I kako god da gradimo ovu državu, njen temelj mora biti pravoslavna vjera sa kanonskom Ukrajinskom pravoslavnom crkvom.
(Savez pravoslavnih novinara)
