Piše: Filip Dragović
Tek što sam završio jučerašnje pisanje o djetinjarijama Nikole Đuraškovića, ili što bi sami Cetinjani rekli, „ovo ne bi ni đeca činjela“, padoše mi na pamet još neki utisci koji „idu u prilog“ spomeniku što ga je izglasao parlament Prestonice.
U jesen 1944. godine Brozova vojska je bez suda i presude likvidirala gradonačelnika opštine i više uglednih prosvetnih radnika. Pa ako je tada to bio akt usijanih glava, i ako se dugo potom nije smjelo zucnuti o nevinosti tih ljudi, do danas se zna da je to bio zločin. Stoga bi neko skromno obilježje trebalo podići njima (bar nadgrobnu ploču koje nema ni do danas), a ne onima koji su ih likvidirali!
Brozu odani vojnici su likvidirali Krsta Zrnovog Popovića i njegov leš, potom, danima javno ponižavali. Znamo odavno sve i o Krstu i o Brozu, pa rekoh ne može jedna ista politika da veliča i jednog i drugog. Izgleda da su se Đurašković i drugari opredijelili da može.
Interesantno je da momci iz SDP parlamentarne većine, podržani URA i Demokratama (!) ne podižu spomen-obilježje ni vladici Danilu, ni Svetom Petru, ni Njegošu, ni kralju Nikoli…, nego baš drugu Titu.
Iako su odavno po Evropi uklonjeni spomenici Titovom jaranima (Lenjinu, Staljinu, Čaušesku, Enver Hodži…) momci iz SDP-a imaju veću ideološku bliskost prema Titu nego prema ovim velikanima crnogorske istorije…
