U svijetu jedinstveni natječaj za nove hrvatske riječi časopisa Jezik ponudio je nove „uspješnice“ poput „javnozborstva“ (PR), „odricajnice“ (izjava o odricanju od odgovornosti), „prijevodnika“ (titlovi), „prikaznika“ (displej), „zaključaja“ (lockdown)…
Sanda Ham, profesorica s osječkog Sveučilišta protekli vikend nije se skidala s malih ekrana. Samozvano Povjerenstvo za izbor novih riječi, čija je Ham predsjednica, iz časopisa Jezik koji organizira natječaj za najbolju novu hrvatsku riječ, uz potporu Zaklade „Dr. Ivan Šreter“, objavilo je ovogodišnje rezultate. Izabrane su „najbolje riječi“ – „prestrujnik“, „šećerice“ i „bakroza“. Sudeći po dosadašnjem iskustvu, njih čeka ista sudbina nekorištenja u svakodnevnom jeziku, kao i veliku većinu dosadašnjih novotvorenica, najčešće složenica.
Što zapravo znače ti novi izrazi? „Prestrujnik“ je, na primjer, adapter za struju. Premda je Povjerenstvu ova riječ potrebna u jeziku, jer – kako kažu – sužava pojam i točno ga određuje, ne bi se reklo da ima potencijal da zaživi među građanstvom, ili – da budemo na liniji – pučanstvom, kako je početkom 90-ih u navali novohrvatstva okarakteriziran narod. Drugu nagradu osvojile su „šećerice“ stvorene s namjerom da budu zajednički naziv za, primjerice, šećernu repu i šećernu trsku, dok je treća „bakroza“, riječ nastala kao zamjena za Vilsonovu bolest, odnosno hepatolentikularnu degeneraciju do koje dolazi zbog nakupljanje bakra u tkivu.
U užoj konkurenciji još su bili „izazor“ (retrovizor), „javnozborstvo“ (PR), „krugotok“ (kružni tok), „obrubnik“ (lajsna), „odricajnica“ (disclaimer; izjava o odricanju od odgovornosti), „pridatak“ (plug in), „prijevodnici“ (titlovi), „prikaznik“ (displej), „zaključaj“ (lockdown) „znojilište“ (sauna)…
Prilog o jedinstvenom natječaju na svijetu emitiran je najprije u regionalnom pa u centralnom Dnevniku HRT-a, a kasnije i u Vijestima iz kulture, a Ham je davala izjave i po ostalim medijima hvaleći se dosadašnjim jezičnim „uspješnicama“ poput riječi „raskružje“ za rotor, a spominjali su se i „suosnik“ koji bi trebao zamijeniti koaksijalni kabel i „očvrsje“ ili „strojevina“ za hardware. Posebno se ponosi „zatipkom“ koji bi trebao biti tipfeler ili „straničnikom“ za bookmark, da ne spominjemo „društvostaj“ za lockdown, „velepošast“ za pandemiju, „krunski virus“ za koronavirus i sve tako tome slično.
Sve u svemu bila bi to zabava za dokone da namjera pokretača ovog natječaja nije nastavak čišćenja hrvatskog jezika od tuđica s naglaskom na srpski jezik, kao i tužna činjenica da se promovira čak i u nekim školskim udžbenicima za hrvatski jezik. O „ugrozi“ hrvatskog jezika od „agresije s istoka“ posebno voli govoriti upravo Sanda Ham, tvrdeći da je Srbija samo nastavila tamo gdje je stala prije Domovinskog rata, jer „Srbija ustvari nikad ne prestaje“. Također je zagovarala titlovanje, pardon „prijevodništvo“ serije „Lud, zbunjen, normalan“, jer valjda ne razumijemo Mustafu Nadarevića.
Prije šest godina u javnosti su izašli mejlovi poslani s adrese osječke jezikoslovke u kojima je suradnike prozivala kao „homoseksualce“ i „kuje“ te ih nazivala „budalašima i srboljubima“ kojima je „sve hrvatsko odurno“. Suradnik spomenutog časopisa Mario Grčević svojevremeno se zalagao da se ustaški pozdrav „Za dom spremni“ uvede u službenu upotrebu u Hrvatskoj vojsci. Očito bi neki rado da se opet donese Zakon o čistoći hrvatskog jezika, kao što je to bilo u vrijeme NDH i kako se zahtijevalo početkom devedesetih kada su ozbiljno predlagane novčane kazne za korištenje tuđica, posebno iz srpskog jezika (stariji će se sjetiti poplave razlikovnih rječnika srpskog i hrvatskog jezika) pa čak i zatvorske kazne.
G. Borković
Izvor: Portal Novosti
