Piše: Redakcija
Država svoju suverenost gradi na duhu solidarnosti, svijesti i savjesti, a ne na personalnoj moći predsjednika i jedne interesne kaste, što se bogati i bahati skrivena iza paravana lažnog progresa i lažnog rodoljublja.
Dok smo imali priliku godinama da gledamo lažljivu vlast i posrnulu opoziciju, da slušamo Vučićeve intelektualce kako ćaskaju kod Karađoza Marića, ostajali smo u loncu beznađa i bezvoljnosti.
Na svu sreću ustali su studenti, ustala je omladina, koju lažni intelektualci na režimskim medijima nazivaju infantilnom ruljom, pokazujući da Srbija nije država bez nade.
Grandiozni studentski protest režim je težio da opstruiše na razne načine, angažujući parastudente, ćacije, i paramilitarne formacije. Međutim, pred silom autentičnosti, kulture, vaspitanja i odlučnosti, zacvokotali su zubi od straha, pa je režim krenuo u defanzivnu strategiju.
Malo su utišale medijske trovačnice režima, malo su siktali Karađozovi intelektualci, sasvim se pravili ludi što je režim upotrebio „zvučni top“ ili slično oruđe (efekat i posljedice su iste) i to baš u trenutku kad se odavala počast tragično nastradalim u Novom Sadu. Sama činjenica da režim posjeduje takve borbene rekvizite svjedoči da se nijesu opremali za borbu protiv kriminala, već se snabdijevali oruđem za razbijanje demonstracija.
Režim je, dakle, potvrdio ono što smo i znali, da je spreman da udari na sopstveni narod, odnosno, na onaj, srećom, većinski dio naroda koji teži pravednijem i poštenijem društvu; državi koja će se vratiti svom istorijskom putu i prihvatiti teret modernog iskustva.
Omladina je potvrdila da nije zarobljena u svakovrsnim hronocidima, već da razumije prošlost sopstvenog naroda, ambis sadašnjeg trenutka, kao i put kojim se ide u neke buduće, ljepše i dostojanstvenije mogućnosti. To vaspitanje i znanje jeste resurs koji je već pobijedio, to je kvalitet koji se izdigao iznad sadašnje truline, to je, najzad, ovaploćenje Nebeske Srbije.
