Nedelja, 29 mar 2026
Žurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Više
  • ŽURNALIZAM
  • STAV

  • 📰
  • Arhiva prethodnih objava
Font ResizerAa
ŽurnalŽurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Preporuka urednika
  • Kontakt
Pretraga
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Izaberite pismo
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Follow US
© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
DruštvoMozaikNaslovna 6STAV

O Kolji i kulturnom ostrakizmu

Žurnal
Published: 20. decembar, 2023.
Share
SHARE
Zašto bi zagovaranje društvenog ili kulturnog ostrakizma – strašne ideje da bi umetnost morala da plati zbog političkog mnjenja – trebalo da bude neprihvatljivo

Jednu od zanimljivijih knjižica koju sam pročitao u 2023. godini – Lažni Indijac Abasa Hidera (Službeni glasnik, 2017; a u prevodu Maje Anastasijević) – započeo sam u vozu na liniji Hamburg-Hanover prije nekoliko mjeseci. Da bih, mada obimom nevelik ali prilično dopadljiv, fiktivni životopis, tj. uspomene, iračkog političkog zatvorenika, Rasula Hamida, dovršio tek prije nekoliko dana, igrom slučaja takođe u vozu, na liniji Beograd-Podgorica.

Hiderov roman bih, sve i da nije bilo ove podudarne okolnosti, svakako pamtio po željeznicama – i to taman ovim njemačkim – jer njegov neimenovani pripovjedač upravo na jednoj takvoj (na liniji intersiti ekspresa Berlin-Minhen) pronalazi rukopis Iračanina koji nije želio da postane „Sadamista” pa je zbog toga morao da se nepovratno otisne iz Bagdada u svijet što je podrazumijevalo teški život političkog izgnanika.

Značajan momenat Hamidovih memoara tiče se odnosa politike tj. državnog aparata i njegove poezije – naime, u trenutku kad ovaj više ne želi da trpi cenzuru, odlučuje da je bilo dosta i čini sudbinski zaokret koji će ga, na kraju, odvesti sve do Njemačke: Razumljivo je da u takvim okolnostima nisam imao preveliku želju da se i dalje družim s tim političarima i književnicima, da učestvujem u toj velikoj igri. Rasul Hamid, očito romansirana hipostaza njegovog tvorca, dopadljiv je jer ne želi da se svrsta.

Politički antipod

Mističnu reku (2003) Klinta Istvuda sam prvi put gledao u osnovnoj školi, film uspješan i važan ne samo zbog svoje strašne teme već i izvanredne glumačke postave. U konkurenciji Lorensa Fišberna, Tima Robinsa, Kevina Bejkona itd. utisak je da je ipak ponajbolji – Šon Pen. I, mada je svoj raskošni talenat demonstrirao više od deceniju ranije, recimo u neonoaru Stanje milosti (1990) Fila Džoanoua, ali i svojim odličnim filmom Indijanski trkač (1991) koji ne samo da je režirao već je za njega napisao i scenario, upravo će za ulogu u Istvudovom modernom klasiku Pen dobiti svog prvog Oskara.

Otada ima više od 15 godina, a Šona Pena – sve i da nije tolikih priznanja – lično držim za jednog od najautentičnijih glumaca savremenog Holivuda. Pen, međutim, pored umjetničkog dara posjeduje i jednu drugu dimenziju svog lika: aktivni politički angažman. Ne samo da je na listama finansijera američke Demokratske stranke, nego je, posebno od početka rata u Ukrajini, toliko eksponiran da je postao jedan od najdominantnijih holivudskih etalona politike intervencionizma (u toj mjeri da je, između ostalog, u jednom trenutku pokrenuo i kampanju prikupljanja sredstava za kupovinu aviona F-15 i F-16 Oružanim snagama Ukrajine). Drugim riječima, za Šona Pena je malo reći da se „svrstava” – on je zaštitni znak jedne politike.

Glumac Šon Pen uručuje Oskara ukrajinskom predsedniku Vladimiru Zelenskom i prima od njega orden za zasluge III stepena, Kijev, novembar 2022. (Foto EPA-EFE/Presidential Press Service)

I kada bismo, kojim slučajem, uzeli da pravimo pregled važnih holivudskih imena – od Meril Strip do Roberta da Nira – gotovo da nema značajnog glumca ili glumice koji nije podržao jedan od dva politička pola SAD-a (doduše, dominantno Demokrate). Mističnu reku – u tom smislu – nisam pomenuo zato što je u pitanju dobra neonoar/krimi drama (a jeste) već jer je ovaj naslov egzemplaran na političkom nivou: režiser filma, Klint Istvud je, naime, jedna od najpoznatijih holivudskih figura koja –vidimo, za razliku od njegovog glavnog glumca – tvrdo podržava Republikance. Zapravo, ako postoje politički antipodi unutar svekolikog Holivuda to bi bili Istvud i Šon Pen.

Kad se kod nas pominju filmovi koji su okupili velika imena, mnogima će na pamet pasti, između ostalih, i Balkan ekspres (1983) Branka Baletića. Kad se pominju suprotstavljene i dijametralne politike, zapravo svojevrsni antipodi, mnogima će na pamet možda pasti SPS i LDP (posebno ranih 2000-ih). Premda, opet, u izuzetnoj konkurenciji od Dragana Nikolića do Olivere Marković, lični utisak je da su u Baletićevom filmu ponajbolji Bata Živojinović i Bora Todorović. Bata koji ne samo da je bio član SPS-a i podržavao ovu opciju do kraja života, već je u jednom trenutku čak i bio kandidat za predsjednika Srbije ispred ove stranke (na neuspjelim izborima 2002. godine) i Bora koji je podržavao LDP, bio potpisnik njihovih proglasa, pojavljivao se u reklamnim spotovima, aktivno učestvovao u kampanjama itd.

Kulturni ostrakizam

Kad je prije nekoliko dana objavljena lista potpisnika koji su podržali jednu od lista za parlamentarne izbore u Srbiji, mnoge je iznenadilo ime Nikole Kolje Pejakovića na njoj. Čitava stvar je podigla toliko prašine da se – ako je vjerovati pijanisti Ivanu Aleksijeviću – zbog nje raspao bend Kolja i Grobovlasnici. Na nekoliko različitih medija i portala osvanule su kolumne koje žigošu Koljino političko „svrstavanje”, a onda se sve raširilo i na društvene mreže gdje je zadobilo obrise svojevrsne harange uperene protiv glumca, režisera, scenariste i muzičara. Neki su išli toliko daleko da su protestovali protiv Koljine umjetnosti: nećemo te više ni gledati ni slušati, za inat!

Čin Nikole Pejakovića, izuzetno talentovanog umjetnika koji je u velikoj mjeri zadužio srpsku kulturu, posve je legitiman i prihvatljiv – na istoj listi su se našli i drugi umjetnici, ali i sportisti i intelektualci, neki od najuglednijih i najreprezentativnijih članova našeg naroda. Isto tako, legitimno je i prihvatljivo da se nekome Koljin politički aktivizam ne dopada – ili Istvudov, Šon Penov, Batin ili Borin. Kao što je legitimno i nesvrstavanje Rasula Hamida.

Ono što ne bi trebalo da bude prihvatljivo je zagovaranje društvenog ili kulturnog ostrakizma – strašne ideje da bi umjetnost morala da plati zbog političkog mnjenja ili još strašnije: da bi trebalo da bude izolovan pojedinac. Posebno je sporno zagovaranje ovakvih kardinalnih mjera ako pretenduješ na poziciju pristojnijeg, inkluzivnijeg, otvorenijeg i šireg dijela političkog i društvenog spektra. Onda se ne razotkrivaju samo lične frustracije, već i jedna vrsta prilično očigledne hipokrizije. Boljke dosta malignije – i za društvo dugoročno pogubnije – od bilo koje vrste političke podrške, jer, na kraju, mnogi od ovih ličnih izbora ili svrstavanja, u velikoj knjizi istorije, najčešće uopšte i ne budu zapamćeni.

Stefan Sinanović je profesor srpske književnosti iz Crne Gore. Ekskluzivno za Novi Standard. 

Izvor Novi Standard

Naslovna fotografija: Tanjug/Igor Stanić

Share This Article
Facebook Telegram Copy Link
Previous Article Nebojša Jevrić: Javna kuća
Next Article Milorad Pavić – pisac kultnog „Hazarskog rečnika“

Izbor pisma

ћирилица | latinica

Vaš pouzdan izvor za tačne i blagovremene informacije!

Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.
FacebookLike
XFollow
YoutubeSubscribe
- Donacije -
Ad image

Popularni članci

Rektor Božović: Podrška Univerziteta Crne Gore festivalu Dani nauke i inovacija

„Mi na Univerzitetu Crne Gore ćemo kontinuirano isticati potrebu za ulaganjem u razvoj nauke i…

By Žurnal

Ženski glasovi će tek da vrište: Slučaj Ane Miloš

Sva kulturna i ona koja sebe kulturnom doživljava, društvenomrežna i portalna, armija ažurnih prenosilaca ovakvih…

By Žurnal

Košarka potekla iz hercegovačkog krša: Dražen, Bodiroga, Danilović, Savović, Gurović, Čečur, Vučinić….

U Trebinju, pod čuvenim i hladovitim platanima na glavnom gradskom trgu, povodom vesti da se…

By Žurnal

Sve je lakše kad imaš tačnu informaciju.
Vi to već znate. Hvala na povjerenju.

Možda Vam se svidi

Naslovna 1STAV

Jeftina Jevtova kampanja

By Žurnal
DruštvoSport

Tragedija, fudbal i Indonezija: „Suzavac je bio svuda oko nas, ljudi su umirali na stadionu“

By Žurnal
DruštvoKulturaNaslovna 3STAV

Bazdulj: Dan jednog člana izborne komisije i druge priče: Tri predizborna romana

By Žurnal
MozaikNaslovna 1PolitikaSTAV

Koliko ima Srba, a koliko vučićevaca?

By Žurnal
Žurnal
Facebook Twitter Youtube Rss Medium

O nama


Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.

Kategorije
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
Korisni linkovi
  • Kontakt
  • Impresum

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Dobrodošli nazad!

Prijavite se na svoj nalog

Username or Email Address
Password

Lost your password?