Piše: Nikolas Kristof
Prevod: M. M. Milojević
Mi, Amerikanci, volimo da se hvalimo kako smo broj jedan, i to zaista jesmo kada su posredi naši vojni kapaciteti za napade na druge zemlje i otimanje mrskih stranih lidera.
Ali kako stojimo kada je posredi dobrobit običnih građana? Pažljivo istraživanje čiji su rezultati objavljeni u sredu i koje je zasnovano na jedinici nazvanoj Indeks društvenog napretka ukazuje da su po kvalitetu života Sjedinjene Države smeštene na trideset drugo mesto među sto sedamdeset jednom zemljom, iza Poljske, Litvanije i Kipra.
Ono što još više uznemirava jeste što rang SAD postojano opada tokom prethodnih godina, kako pod republikanskim tako i pod demokratskim predsednicima – a sada će po svoj prilici dodatno pasti zbog umanjenja sredstava za zdravstvenu zaštitu i druge usluge pod predsednikom Trampom.
Indeks društvenog napretka je prethodne decenije uveo prestižni tim istraživača i stručnjaka. Sjedinjene Države rangirane su na osamneastom mestu 2011. godine, i bez obzira što je i to bilo zabrinjavajuće, bili smo rangirani ispred Francuske, Italije i Španije. Sada su one zaobišle Ameriku.
Indeks društvenog napretka obuhvata dvanaest komponenata i od 2011. godine SAD opadaju po rangu u svakoj od njih, kaže Majkl Grin, glavni rukovodilac grupe koja svake godine objavljuje ovaj indeks.
„Kvalitet života u Americi nije gori samo od nekolicine malih skandinavskih država već je gori i od svih američkih takmaca iz Grupe sedam“, rekao mi je Grin. „Opali smo iza nekadašnjih komunističkih država kao što su Slovenija, Litvanija i Estonija a iza smo i drugih relativno novih demokratija poput Južne Koreje“.
Havijer Blas: Tramp sada ima svoju sopstvenu naftnu imperiju
„SAD su pobedile u Hladnom ratu tako što su bila ekonomska supersila i supersila društvenog napretka“, dodaje Grin. „Tokom prethodnih trideset godina, Amerika je jednostavno odustala kada je u pitanju društveni napredak“.
Indeks društvenog napretka je samo jedan skup parametara i, naravno, neko bi mogao uputiti prigovore na rangiranje. Ali je korisna vežba da se pokuša korišćenje objektivnih podataka kako bi se uporedio kvalitet života u različitim državama:
- Po bezbednosti SAD su rangirane na devedeset devetom mestu, iza Pakistana i Nigerije
- U oblasti osnovnoškolskog obrazovanja iza Vijetnama i Kazahstana
- Po zdravlju su na četrdeset petom mestu, iza Argentine i Paname
Mnogi drugi pokušaji da se uporede nacije po dobrobiti takođe pokazuju da Sjedinjene Države poslednjih godina posrću. Nedavni Izveštaj o svetskoj sreći rangira zemlje na osnovu istraživanja javnog mnjenja o sreći i kako ljudi procenjuju svoje živote – SAD su na dvadeset četvrtom mestu, što je pad sa petnaestog mesta na kojem su bile pre jedne decenije. Indeks slobode koji objavljuje Atlantski savet smešta Ameriku na dvadeset drugo, takođe opadajuće, mesto, dok Indeks demokratije odeljka Intelidžens junit časopisa Ekonomist smešta Sjedinjene Države na dvadeset osmo mesto.
Ove godine obeležiće se dvesta pedeseta godišnjica Deklaracije nezavisnosti, tokom koje će se proslavljati „život, sloboda i potraga za srećom“. U izvesnom smislu Indeks društvenog napretka i druge alatke procenjuju kako stojimo prema našim sopstvenim merilima.
Sjedinjene Države su dosta dobre u generisanju ekonomskog rasta, ali podbacuju u prevođenju tog bruto domaćeg proizvoda u stvari o kojima najviše brinemo.
Radi uočavanja razlike, razmotrimo Letoniju. Ona ima više no upola manji bruto domaći proizvod po glavi stanovnika od SAD, ali ima sličan učinak prema Indeksu društvenog napretka.
Ovaj indeks nije, naravno, konačna reč. Mislim da su Sjedinjene Države iskrenije od nekih drugih zemalja u prikupljanju podataka (u oblastima kao što su neonatalni mortalitet) i brinem da Zapadna Evropa, bez obzira na sva društvena preimućstva, ima ekonomski model koji suzbija inovativnost i dugoročni rast.
Miloš M. Milojević: SAD protiv Venecuele: siledžijski voluntarizam Trampove administracije
Međutim, ovaj indeks uspeva da uoči nešto stvarno. Objašnjava izvesnu ozlojeđenost i nezadovoljstvo koje su pomogle da se na desnici izabere Donald Tramp a na levici Zohran Mamdani. Kada Amerikanci kažu da sistem ne radi u njihovu korist, ovakva rangiranja osvetljavaju zašto osećaju to nezadovoljstvo.
Kako sam ranije ukazao, stvari bi se mogle dodatno pogoršati. Nedavno sam pisao, da bi Trampova umanjenja izdataka za zdravstveno osiguranje mogla da odnesu 51.000 života godišnje i da dovedu do 101.000 netretiranih slučajeva ovisnosti godišnje, uz još 138.000 slučajeva nelečenog dijabetesa.
Liberali su možda previše skloni da se usredsrede na Trampove manjkavosti. Ali ovde je posredi nešto mnogo šire: od negde otprilike početka sedamdesetih godina dvadesetog veka, Sjedinjene Države zaostaju spram uporedivih nacija kada se pogledaju neki parametri kvaliteta života.
„To nema veze sa Trampom“, kaže Grin. „Obama i Bajden učinili su malo da zaustave ovo opadanje, niti su se njime pozabavili Buševi ili Klinton. To je stvar koja se proteže preko mandata više predsednika, iz obe partije, to je dugotrajno, sporo i istrajno kretanje prema udesu. Ali izgleda da su glasači anestezirani rastućom vrednosti berzanskih akcija i ekonomskim rastom, sve dok poslednjih godina ljudima nije postalo jasno da njihov životni standard stagnira – i to je razlog zbog kojeg su se okrenuli populističkim obećanjima pokreta MAGA i Trampu“.
Dodaje da bi „trebalo da razmišljamo o Trampu kao posledici pre nego o uzroku opadanja američkog napretka“.
Šta je onda rešenje?
Deo odgovora možda je investiranje u ljudski kapital – u decu, obrazovanje i obuke koje uvećavaju nivo veština. To obuhvata sve od inicijativa za staranje o deci u ranom detinjstvu do obuke u raznim strukama, od rehabilitacije ovisnika od narkotika do malih lokalnih koledža.
Neumorno opadanje našeg međunarodnog položaja trebalo bi da oglasi zvona za uzbunu. Mi nismo ona nacija koja mislimo da jesu, i trebalo bi da se trgnemo iz letargije osim ukoliko ne mislimo da naš patriotski poklič postane Mi smo broj trideset dva!
Izvor: The New York Times
