Aktuelne podjele naroda u CG djeluju nepodnošljivo, a koje se manifestuju na „patriote“ i „izdajnike“; „litijaše“ i „komite“; „partizane“ i „četnike“… djelo su samo jednog čovjeka – Mila Đukanovića.
Kad je on došao na vlast u Crnoj Gori nije bilo ovih podjela, a sad kad odlazi – sve gori od njih. Kad je počinjao, nije bilo podjela jer se i on tada držao naslijeđenog, i pripadao je tradicionalnom identitetu, koji nije odvajao srpstvo od crnogorstva. I u njemu je proveo prvu deceniju svog vlastodržanja.
Pa ni u drugoj deceniji nije mu padalo na pamet da to oštro zasijeca, nego je nastojao da do referendumskog rezultata doće veslajući i srpskim i crnogorskim veslom.
E, poslije referenduma je napravio atak na mozak građana, raspolućujući jedinstveno pravoslavno biće Crnogoraca na one „za“ i one „protiv“ države, tako što je Ustav i simbole Crne Gore usvojio ignorišući polovinu građana. Uslijedili su postupci koji su takođe ignorisali što polovinu, a što većinu crnogorskih građana: priznanje Kosova, ulazak u NATO, neprijateljstvo prema Rusiji…
Sve mu se to vratilo kroz litije kada je ignorisana većina politički progovorila i smijenila njegovu vlast zbog napada na Crkvu. Ali – ni poslije toga on ne odustaje. Očajnički i bjesomučno brani svoju vlast tako što političke oponente proglašava neprijateljima države, rušiteljima crnogorstva, okupatorima domovine i sl.
Kako smo mi mala država, i što bi se ono reklo – „budžetska nacija“, kako značajan broj građanstva egzistencijalno zavisi od političke administracije, a sličan broj od plata kod privatnika koji su skopčani sa vrhom vlasti – pad režima je značio propast svijeta za neke. O „mudracima“ koji su decenijama imali privilegije i držali katedre, medije i književne salone – da ne govorimo! Imali su duhovni i kulturni monopol. Upravo oni sada „guslaju“ o propasti zemlje ako ode Milo.
Eto to bi bio kroki tektonskih pomjeranja u svijesti građana, koja su nastala nakon avgusta. 2020, a koja se sva vrte oko jednog jedinog pitanja: vlast jednog čovjeka. Današnji izbori će konačno pokazati da je Crna Gora moguća bez diktature tog pojedinca, i da ponor i oštrica svih naših razlika nijesu ni izbliza tako strašni kad taj čovjek nema vlast i kad nije u prilici da te razlike koristi u svrhu njenog očuvanja.
Milija Todorović
