Piše: Nebojša Popović
Mediji su juče prenijeli da su nekoliko NVO organizacija koje operišu u Crnoj Gori pokrenule peticiju za očuvanje Velike plaže u Ulcinju. Radi se o nevladinim organizacijama čije djelovanje se dominantno finansira od strane različitih ambasada i fondacija iz inostranstva.
Elem, iako pomenute organizacije često dobijaju značajan medijski prostor, njihov rad se kao takav nikako ne može smatrati autentičnim glasom građana Crne Gore. Što bi naš narod rekao, onaj ko ih dotira ih istovremeno i limitira. Da li bi ove NVO ikada potpisale peticiju ili digle glas protiv bilo čega što je u suprotnosti sa interesima njihovim stranih nalogodavaca i finansijera izlišno je govoriti. A da li se njihovi ino sponzori svakog jutra bude sa mišlju o dobrobiti Crne Gore ili očuvanju njene životne sredine – to bi svaki građanin ove lijepe zemlje trebalo da se zapita i odgovori samom sebi.
Koliko se NVO sektor u Crnoj Gori ikada pokazao na korist građanima i državi osim prečesto pukog kritizerstva koje prelazi granice neukusa, vjerovatno najbolje govore primjeri izleta istih tih NVO prvaka u javni sektor i državne funkcije. Tu su vedete NVO inteligencije podigle ljestvicu tako visoko da čak i poslovično očajni crnogorski političari pored njihovog rada djeluju prihvatljivo.
Dragoslav Rašeta: Nova diplomatija SAD – Trampov „obrnuti Kisindžer“
Dakle, Crna Gora ako je ozbiljna država i kani to da bude, onda treba konstatovati da ta država ima svoje demokratske institucije – takve kakve su, a prije svega Parlament, te da bi to trebalo da bude jedino mjesto gdje se donese najvažnije odluke za narod i zemlju. Naravno, izuzetno je važan i dragocjen glas i mišljenje naroda, ali autentičan glas crnogorskih građana, a nikako glas organizacija koje se dotiraju iz inostranstva – jer se u suprotnom jedino može zaključiti da je riječ o posrednom pritisku i interesima stranog faktora u odnosu na Vladu i narodnu Skupštinu.
Kada je riječ o potencijalnom projektu na Velikoj plaži vezano za saradnju Crne Gore sa investitorom za koga garantuje Vlada UAE, ili bilo kojim drugim investitorom, Crnoj Gori je potrebna ozbiljna debata sa jasnim ulaznim parametrima o kakvom se projektu konkretno razgovara, a ne nikako kampanja i odbacivanje unaprijed nečega što bi potencijalno moglo da preporodi ne samo Ulcinj, već i ekonomiju Crne Gore s obzirom na multiplikativni efekat jednog takvog poduzeća.
Osim teme životne sredine, takođe je važno izvagati i da li Crnoj Gori treba i dalje Ulcinj kao jedna od najzapuštenijih i najsiromašnijih opština na Jadranu? Da li su interesi nekolicine zakupaca koji su uzeli zdravo za gotovo da zarađuju na resursima koji su zajedničko dobro svih građana Crne Gore važniji od potencijalnog razvoja Ulcinja. Naravno, ne treba izbjeći i do kraja pretresti ni temu o potencijalnim koruptivnim aspektima čitavog posla, ali zaista čini se da je od svega najneozbiljnije apriori odbaciti jednu potencijalno veliku šansu za Ulcinj i Crnu Goru. Pritom naročito je degutantno da to rade organizacije koje, priznaćete – nikako ne mogu predstavljati autentičan glas građana Crne Gore.
