Piše: Nebojša Popović
Zaista je teško povjerovati da postoji jedinstveno tržište EU ako Holanđani bocu Koka Kole plaćaju za 70 odsto skuplje od Njemaca. Ministarka ekonomije Holandije, Miki Adriansens, zbog toga smatra da su njeni sunarodnici „opelješeni“. Kako piše briselski portal „Politiko“, uprkos reputaciji prilježnih štediša, Holanđani takođe moraju da izdvoje više novca od svojih njemačkih komšija ako žele da priušte neke od top brendova čokolade ili sladoleda.
„Ponekad, kada je u pitanju Koka Kola, mi vidimo da je taj prozvod u Njemačko jeftiniji čak za jedan evro u odnosu na Holandiju, što je mnogo novca“, kaže holandska ministarka.
Istraživanje koje je prošle godine sprovelo Ministarstvo ekonomije te zemlje, pokazalo je da jedan litar Koka Kole u Njemačkoj košta 1.08 €, dok je u Holandiji 1.83 €. Da je tegla Nutele u Njemačkoj 2.79 €, dok je u Holandiji 3.02€, te da je kutija „Magnum“ sladoleda u Njemačkoj iznosila 3.73 €, a u susjednoj Holandiji 5.22€…
Međutim ne kupuju samo skuplje Holanđani. Češki premijer Petr Fiala takođe je prošle godine okačio snimak na X mreži, u kome upoređuje cijene pomenutih proizvoda u Češkoj u odnosu na Njemačku, gdje se ispostavlja da je cjenovna razlika još i značajno veća u odnosu na holanski primjer.
Za siromašne nacije EU proizvodi skuplji
Nebojša Popović: Budva i Andrijevica kao opomena za PES
Svakako, nije otkrio toplu vodu onaj ko konstatuje da postoje ogromne razlike u dohotku širom EU zemalja, i da Bugari, Slovaci i Rumuni npr. imaju na raspolaganju manje od trećine prosječnog dohotka u odnosu na Luksemburg. Za većinu Istočno- Evropljana bi ono zbog čega se bune Holanđani predstavljale čak slatke muke, jer je riječ o proizvodima koje oni dobrim dijelom percipiraju kao luksuz.
Šta tek reći u odnosu na činjencu da se siromašnijim nacijama prodaju i proizvodi slabijeg kvaliteta iako je ime brenda istovjetno, dok su marketinški stručnjaci odavno „provalili“ da zbog lošije platežne moći i pakovanja za siromašnija tržišta moraju biti manja. U koju grupu spada Crna Gora može se zaključiti samo na osnovu ovog detalja jer se npr. brijači za muškarce u bogatijim EU zemljama ne mogu uopšte naći u slobodnoj prodaji u pakovanjima po komadu…
Pravilo je jasno – bogatiji kupci posjećuju markete rjeđe, ali zato količinski kupuju više.
Za Istočne Evropljane i kvalitet proizvoda upitan
Pored toga, već više od deceniju, zemlje Centralne Evrope protestuju zbog tzv. podjele Zapad – Istok kada je u pitanju kvalitet sastojaka od kojih dobijamo prehrambene proizvode na EU tržištu. Apel je da se konačno prestane sa dvostrukim standardima kada je riječ o proizvodnji hrane, jer veliki proizvođači i supermarketi u bivše komunističke zemlje imaju običaj da prodaju verzije popularnih brendova, koje baš i nisu istog kvaliteta kao original.
Tako je 2015. godine Univerzitet za hemiju i tehnologiju iz Praga analizirao sastojke proizvoda istih brendova koji se prodaju u supermarketima u Njemačkoj i Češkoj, i pronašao da su neki od njih napravljeni od značajno drugačijih sastojaka. Česi su npr. zaključili da su određeni proizvodi koji se prodaju u Češkoj ne samo lošijeg kvaliteta već i skuplji u odnosu na one koje se prodaju u Njemačkoj… Nažalost, da bi se bilo šta promijenilo potrebne su godine iscrpljujućih briselskih pregovora što su u Pragu u startu detektovali kao obeshrabrujuću okolnost.
