Piše: Nebojša Popović
Manjinske partije u Crnoj Gori decenijama su bile tas na vagi u korist DPS-a. Između uslovno rečeno procrnogorskog i prosrpskog bloka uvijek su birale Mila Đukanovića. Nikada im nije smetao dominantno kriminogeni karakter Đukanovićevog režima. Nije im bilo teško ni da prigrle trodecenijske koruptivne prakse DPS-a i ostale devijacije koje uz to idu.
Najmanji zajednički sadržalac koji ih snažno veže uz DPS je i dan danas odijum prema srpskom elementu u Crnoj Gori. To je bila najsnažnija i neraskidiva veza te nečasne, i prije svega nesretne trodecenijske koalicije po Crnu Goru. Đukanovićev režim često je mogao da im uskrati mnogo toga što 30. avgustovska većina nije i ne bi – ali to nikada nije bio povod da se preispita podrška Đukanoviću. Sa druge strane, budući tas na vagi – manjinske partije stekle su dojam da su upravo one pozvane da određuju magistralne pravce Crne Gore.
Takva oholost i nepristojnost gotovo da je bez presedana u političkoj praksi, što potvrđuje i činjenica da od manjinskih partija nikada nije stiglo izvinjenje za glasanje za zlokobni zakon o slobodi vjeroispovjesti.
Nebojša Popović: Detant SAD i Rusije alarm za promjenu evropskih elita
Jašući svjesno na talasu srpsko-crnogorskih zađevica i podjela, nije im bilo dosta što su doslovno uvijek smatrane za prirodnog i dobrodošlog partnera svake vlasti, što je samo po sebi takođe opasan fenomen, jer je poznato da bi tako lagodna pozicija do srži iskvarila i najbolje. Dakle, ničim zasluženo mjesto koje ih posle svakih izbora čeka u Vladi, nije bilo dovoljno ukoliko manjinske partije nemaju i mandat da one usmjeravaju političke procese. Vrlo često na direktnu štetu same Crne Gore.
Upravo tako i nikako drugačije se ne može čitati ponašanje manjinskih partija danas i njihova neprebol za skaj partijom DPS-om. I gotovo patološko nastrojenje da se odbija svaka saradnja, razgovor i razumijevanje sa srpskim faktorom u Crnoj Gori. Kao i tvrdoglavo odbijanje da se konačno napusti pogubna matrica koju je uspostavio režim Mila Đukanovića – da je Crnu Goru moguće graditi na formuli: DPS + manjinske stranke, a sve u cilju nemilosrdnog obračuna na srpskim elementom.
Elem, nema dileme da iako je dobro što je nakon promjena 30. avgusta od strane EU za Crnu Goru otvoren prostor za ubrzano napredovanje na evropskom putu, itekako ima i negativnih nus pojava, a jedna od njih je da je post – tridesetoavgustovska većina u svoje okrilje morala da prihvati i ovako nereformisane manjinske partije u kojima se nije desila promjena elita, i čija rukovodstva kao takva, i dalje žude za „zlatnim vremenima“ DPS-a, koja se na svu sreću, više ne mogu povratiti.
