Piše: Branislav Matić
Poslednji pozdrav Zdravku Krstanoviću (1950–2024)
U vučjoj jami, na petom spratu,
u paviljonu novobeogradskom, oronulom,
tinja Krajina prekomandovana
iz prostora u vreme,
sa uvodnih strana u smrtovnice.
Po tom zapuštenom skladištu,
bezdetnom domu, grobu,
kuljaju knjige i stećci.
Teturaju i smiruju se davne senke,
docrtane neonskim reklamama.
On, ostareli jarčić, brdski konjić, pesnik,
sa ruševnog balkona opet vidi
dečaka koji se u suton vraća kući
kroz Petrovo polje, s upecanom ribom krilatom.
Dečak zastaje, osluškuje: čeka glas
koji će ponovo roditi njegovu zemlju.
Ti znaš, Sedobradi, zašto zlumili
baš od tog dečaka toliko zaziru.
(Iz knjige Blagoslovi, SKZ, Beograd, 2022)
Branislav Matić: Na Egini kod svetog Nektarija ili Cedulje za onostrano
Izvor: Stanje Stvari
