Iznenađuje me, između ostalog, mišljenje stručnog kolegijuma muzeja na Cetinju, koji se energično zauzima za postavljanje spomenika gore i time malo vodi računa o jednoj velikoj tradiciji, koja je bez sumnje, već postala svetinja i koju ne bi trebalo oskrnaviti čak ni Meštrovićevim djelom.
Anketa ,,Pobjede“ o Meštrovićevom spomeniku Njegošu nesporno je veoma korisna, ne samo zato da bi mnogi mogli da iznesu svoj stav i argumente već zato šro će doprinijeti da se dođe do naprihvatljivijih rješenja. Osim toga, više je nego potrebno da se jedan ovakav poduhvat, jedna ovakva akcija koja zadire u probeme naše kulture i tradicije, svestrano razmotri prije nego što se pristupi definitivnom rješenju.
Svakome ko ovlaš gleda na čitavu stvar čini se da je sasvim razumljivo da spomenik jednoh velikog umjetnia, kakav je bio Meštrović, dođe na Lovćen, jer bi krasio ovaj simboličan vrh i privlačio svakoga ok dođe na Cetinje ili u Crnu Goru uopšte. Ovaj monumentalan spomenik bi vezao dva naša velika umjetnika: Njegoša i Meštrovića. Spomeniku je gore mjesto i zato što je bio naručen od Meštrovića, koji ga je, na osnovu svih materijala, i radio za Lovćen. Međutim ovome bi se mogle staviti vrlo krupne primjedbe . One najznačajnije, već su izrečene, ali ću ja ipak ponoviti neke od njih.
- Konfiguracija zemljišta odista ne dozovoljava da se takav spomenik tamo smjesti, utoliko prije što je sam Lovćen postao jedan simbol i jedna tradicija, i to sa kapelom koj ase nalazi na mjestu one stare;
- Postavljanjem na Lovćenu, Meštrovićevo djelo bi bilo nepristupačno mnogim turistima, pa i samim Cetinjanima, od kojih, vjerovatno, neki nisu ni bili na Lovćenu . Procenat turista koji posjećuje, kad navrate do Cetinja, Lovćen ne vjerujem da je naročito veliki, a o tome, uostalom postoje i statistike;
- Neki članovi komisije su postavili pitanje: Šta će biti ako neki umjetnik, ranga Meštrovićeva, izvaja takođe Njegoša i s pravom traži da se postavi gore ? Ovo na prvi pogled izgleda nemoguće ali to se može desiti za nekoliko decenija, pa i kasnije. S druge strane ovakav jedan monumentalan spomenik nedostaje i samom Cetinju, da mu ukrasi izgled i da u njemu tajođe dođe do punog izražaja;
- Postavljanjem spomenika na Lovćen, rušimo jednu tradiciju, a to nije mala stvar. Da li pokoljenja treba da nas zbog toga osude, jer na taj način Lovćen gubi od svoje prirodne ljepote, one ljepote koju je i sam Njegoš opjevao i koja je postala naša tradicija i naš simbol. Taj simbol je i u grbu republike;
- Meni se čini da na ovaj način može postepeno i sam Meštrović, ovim ogromnim spomenikom, da potisne velikog Njegoša, vezujući svoje ime za njega. Jer, iskreno govoreći, turisti bi se divili Meštroviću , a ne velikom Njegošu, koji zaslužuje mnogo veća priznanja;
- Svaka čast Meštroviću kao umjetniku, ali čini se da je ovaj spomenik rađen prebrzo i da ne odgovara samoj Njegoševoj fizionomiji, njegovom liku jednog velikog intelektualca. O umjetničkoj strani spomenika , na žalost, bilo je malo riječi i na kompententima je da o tome kažu svoju riječ, Sjećam se da sam spomenik video pre nekoliko godina i da me nije naročito oduševio, utoliko prije što je moja vizija bila drugačija , jer je Njegoš jedna kompleksna ličnost, intelektualac a ne ,,snagator“.
Ovo su otprilike, razlozi koji, po mom ubjeđenju, ne idu u prilog zamisli da se mauzolej postavi na Lovćenu. Iznenađuje me, između ostalog, mišljenje stručnog kolegijuma muzeja na Cetinju, koji se energično zauzima za postavljanje spomenika gore i time malo vodi računa o jednoj velikoj tradiciji, koja je bez sumnje, već postala svetinja i koju ne bi trebalo oskrnaviti čak ni Meštrovićevim djelom. (Svaka ast njegovoj umjetnosti, a pogotovo čim drugim). Jer treba misliti na pokoljenja poslije nas , kojima na taj način nećemo moći pružiti prilike da se suočavaju sa elementarnim ljepotama Lovćena; sa onim izgledom koji je nadahnjivao velikog pjesnika, kome je njegov vrh, i on sam poslužio kao simbol slobode i borbe našeg potlačanog naroda.
POstavljanjem spomenika na Cetinju, ništa se ne narušava. Meštrovićevo djelo time više dobijan, a Lovćen i za buduće generacije ostaje ovakav kakav je. Mi i naši preci smo uništili dosta istorijskih spomenika, koji bi nam rječto govorili o našoj kulturnoj i oštoj istoriji, pa ne bi trebalo tako što činiti sa Lovćenom, koji sa Meštrovićevim spomenikom već ne bi bio ono što je sada. Stoga treba o svemu dobro razmislit, a ne da se povodimo nekim emotivnim razlozima ili da usko gledamo na čitav problem.
Miodrag B. Šijaković
Izvor: Pobjeda
