Prvi put dobrovoljno, slatkorečivo i polujavno na Malti je 1989. godine izvršena primopredaja “MONOPOLA NA ISTINU” . Plašim se da će sintagma “MONPOL NA ISTINU” postati slavnija i od sintagme “Hleba i igara”
U starim civilizacijama na glasu su bili umni, mudri ljudi koji su asketski živjeli. Mladi ljudi davno minulih doba putovali su u potrazi za znanjem. Prelazili su velika rastojanja, ulagali ogromno strpljenje i entuzijazam kako bi doprli do svojih učitelja. Glas o velikim učiteljima i prosvetiteljima širio se nadaleko. Svi društveni slojevi Starih civilizacija cijenile su takve ljude nezavisno od naroda kojima su pripadali i prostora na kojima su djelovali. Prenošenje znanja i žeđ za znanjem nijesu poznavali granice. Putovalo se, tragalo se, pronalazila su se duhovna i kulturna blaga. Oštroumni i hrabri ljudi susretali su se jedni s drugima, ukrštali i nadopunjavali svoja znanja i iskustva.
Mladi naraštaji su svoj životni optimizam i ideale usmjeravali ka velikim učiteljima osluškujući, pamteći, ponavljajući i prenoseći njihove riječi. A te riječi su ođekivale širom starih civilizacija bilo da su stizale od Konfucija, Sokrata, Platona, Aristotela, Avicene, Omara Hajama, Rumija, Ibn Kalduna, Tome Akvinskog, Rusoa, Voltera …
U starim civilizacijama i kada bi se sukobili mudrost, moral, vjera na poprištu bi ostajala nova iskustva koja bi doprinosila boljitku i napretku društva. U dobu Novih svjetskih sila ljudske snage i interesovanja su usmjerena prema savremenim tehnologijama koje omogućavaju usvajanje znanja bez prethodih dilema i voljnosti za učenjem. Na scenu su stupila raznorazna modeliranja i simulacije koja ubrzano rešavaju brzorastuće (varljive) životne potrebe. U središtu svega se našao novac i vizije svijeta zasnovane na moći novca. Interesovanja su preusmjerena prema izvorima novca, prema životopisima bogatih porodica, dinanstija, političkih klanova…
Prema Rotšildima, Rokfelerima, Kenedijevima, Bušovima, Prema Gejtsu, Bezosu, Zakebergu, Sorošu i mnogim drugim imenima zapisanim na Forbsovim godišnjim listama najvećih svjetskih bogataša. Novim svjetskim silama prestali su da budu interesantni izvori mudrosti i uravnoteženosti ljudskog života. Traže se prečice. Na scenu stupaju tehnologije i ubrzane komunikacije sposobne da prenose informacije u čijoj suštini nije iskustvena misao, znanje, traženje svrhe života već samo novac.
Iako se radi o potpuno divergentnim tokovima kritičkog mišljenja i obrazovanja zadržale su se određene tačke spajanja tih tokova. Tačke spajanja se odvijaju u potrebi da se pametni ljudi traže, sastaju, razgovaraju, razmišljaju o zajedničkoj i nedeljivoj budućnosti svijeta. Sasvim je razumljivo što su se takvi susreti obavljali daleko od očiju javnosti kako u antičkom tako u savremenom dobu. Njihovi susreti i razgovori obavijeni su velom tajne, čak i preseljeni u sferu mistike. Organizovanje tajnih društava iliti zatvorenih društava u kojima se čuvaju velike tajne Nove svjetske sile su preuzele iz tradicija starih civilizacija. Teme su se suzile i ciljano usmjerile ka ekonomijama, mas medijima, vojnim industrijama, trgovini, podjelama plijena u raznoraznim igrama na globalnom nivou. Tajna društva i savezi su transnacionalno preustrojili važne svjetske teme. Veze Starih civilizacija i Novih svjetskih zadržale su na ritualnim i simboličkim nivoima, Poslije drugog Svjetskog rata formirane su Ujedinjene Nacije i njene agencije, Svjetske asocijacije, uvedeni standardi itd.
Nove svjetske sile su novac stavili ispred suštine. Stare civilizacije su prihvatile novac kao sredstvo opšte komunikacije ne odričući se zarad novca svojih tradicija. Aktuelni događaji to potvrđuju. Primjera radi ovih dana se od Arapa traži da bespogovorno povećaju proizvodnju nafte čime bi se smanjile cijene tečnom zlatu i naudilo ruskoj nafti koja omogućava vođenje rata u Ukrajini. Arapske zemlje odbijaju ne samo ultimatume već i molbe Novih svjetskih sila koje su se koliko juče prema njima s prezrenjem odnosili nazivajući ih parija državama.
U tom duhu je Saudijski princ postavio pitanje Američkom predsjedniku. Da li smo mi prezrena parija država. Pitanje se može proširiti i uopštiti da li su Stare civilizacije ignorisane od Novih svjetskih sila. Da li je zbog toga ugrožen svjetski mir ? Poodavno nam je poznato da se ratovi vode za naftu i naftovode i da ih vode Nove svjetske sile. U Ukrajinskom sukobu ne vodi nafta rat. Povećana cijena gasa i nafte ne produžavaju rat. Rat je izbio i traje zbog ugroženosti i opstanka istine o onome što se uistinu dešava na području koje je u ratu od 2014. godine. O toj ratnoj godini kao i o mnogim drugim ratnim godinama u kojima su stradale stare civilizacije (Indokina, Irak, Iran, Libija, Sirija…) pravili su se dogovori i konstruisala “istina” o onome što će se desiti ubuduće. Nove svjetske sile su unaprijed pripremale “istine” koje će svijetu biti servirane. Uvijek postoji način da se ono što vidimo kao velike i iznenadne svjetske događaje, prevrate, zaokrete, meteže, propasti objasni na jednostavan način- zakulisnim radnjama i dogovorima. Time stupamo na teren teorije zavjera. Za zavjeru su potrebni moćni pojedinci i grupe ljudi. U svim društvima i istorijskim vremenima postojala je tendencija da se moćni, mudri, uticajni ljudi susretnu i razgovaraju o velikim stvarima tajno. Istorija tajnih društava prati svjetsku istoriju.
Onime što se skrivalo ispod plašta tajnih društava recimo Jovanovaca, Templara, Masona, Rozerenkrojcera, Hedkvotersa…Trileterale, Bilderberg grupe, moćnih dinanstija, političko-porodičnih klanova inspirisana je čitava jedna literatura, snimljeni filmovi, telivizijske serije, napisani feljtoni. Sa tajnim društvima u priči nemoguće postaje logično i ostvarljivo.
Svjetske afere dobijaju obrise povjerljivih dogovora između Velikih majstora tajnih redova, narodnih tribuna, nacionalnih vođa, predsjednika država. Tajni sastanci iza scene rezultiraju javnim i logičnim stvarima… O jednom takvom sastanku uzgredno sam se dotakao prije 23. godine u putopisu pod naslovom “Malta” objavljenom prije više od 20 godina (31. Oktobra 1999. Godine) u dnevnim novinama “Pobjeda” kada su se tamo bez cenzure mogli objavljivati i druge stvari osim putopisa. Istoriografija je vjerodostojnija što je hronološki bliža događajima. Vrijeme dokumente o događajima zna da prosije, izbišti, selektuje, učini da se činjenice pogube između bitnog i nebitnog, da sjećanja izblijede, Pišući ovaj tekst pokušavao sam da nađem detaljnije podatke o sastanku Gorbačov – Buš iz 1989. Godine o kome se u poslednjih 20 godina intezivno piše.
Sastanak na Malti naziva se krajem hladnog rata i propašću Sovjetskog Saveza čije je, svjedoci smo, potpuno razaranje za sada ipak zaustavljeno . Postoje na hiljade analiza o sastanku na Malti ali nigdje nijesam uspio pronaći detalje o razgovoru niti riječi Gorbačova i hronologiji onog dana kada su se sastali. Nema podataka što su radili kada su se iskrcali sa Američkog ratnog broda, gdje su otišli i nastavili razgovor… Prije 23 godine sam zapisao jedan detalj o tom sastanku jer je slučaj htio da se tokom posjete Malti nađem iznad Aule Hospitalera u kojoj su Gorbačov i Buš razgovarali nasamo, licem u lice. O tim činjenicama najbolje govori dio mog putopisa objavljenog 31. oktobra 1999. godine u “Pobjedi” kada je taj list bio neuporedivo slobodniji.
Autentično iznosim dio putopisa bez popratnog komentara. “Ime Malte neizbježno, prate vitezovi. Malteški vitezovi – koja se pri pomenu Malte izgovara refleksno, obavezan su dodatak ovom ostrvu i danas, iako, moguće ne predstavljaju ništa misteriozniju pojavu od uparenih riječi poput Švajcarske čokolade, francuskih vina, Ruskih zima, Italijanskih ljubavnika, Kineske svile… Ispod plašta tajnih društava Jovanovaca,Templara, Rozenkrojcera, Masona, Hedkvotersa ..i Nemoguće postaje moguće, a ono krajnje povjerljivo postaje pretvara se u javno i moguće, poput već zaboravjene činjenice da su se Gorbačov i Buš prije deset godina sastali na jednom ratnom brodu baš u vodama Malte, a potom u Magna Auli Hospitalera reda Svetog Jovana Jerusalimskog u La Valeti dogovorili pad Komunizma i izgradnju Novog Svjetskog poretka. Citiraju da se u ovom susretu Gorbačov svečano i učtivo, svjim riječima ( Za Velike majstore Templara bile su potrebe inkvizicijske alatke) odrekao “Monopola na istinu” predajući ga suparniku . Mi u sobi iznad kancelarije jednog od Velikih Majstora reda sada testiramo prognostički model sa kišnim padavinama u Crnoj Gori hvatajući na računaru zgusnute linije žestokih proloma oblaka iznad Boke i iznad Cetinja. Pratimo meteorološki posao koji nas je doveo na suvu i toplu Maltu..”
(Na Malti oktobra mjeseca 1999. godine)
Ranko Rajković
