Preksinoć je RTCG emitovala film Živka Nikolića ”Lepota poroka”. Sto puta sam ga gledao, ali nikad do sada nijesam obratio pažnju na jednu jaku socio-političku poruku koja dolazi iz prvog dijela filma. Valjda mi je, kao mlađem čovjeku, pozornost privlačila drama i erotika završnice ovog remek-djela. Međutim, najnoviji događaji u Crnoj Gori su mi dali nadahnuće da ”novim očima” gledam na poruke sa početka ”Lepote poroka”. Da vidim jasno proroštvo reditelja Živka Nikolića, u pogledu političkih događaja koji će uslijediti potom.
Mentalitet Crnogorca ( Mima Karadžić ) spreman je da iracionalno trpi najpodlije iživljavanje ”kuma Žorža” ( Petar Božović ) i da ga cijelim tokom radnje doživljava kao svoju najveću dobrobit, – ostajući slijep za muku i nevolju koju mu kum servira.
Svadba koja satima čeka da kum dođe – dok se kum provodi i maltretira seljane. Potom slijepo vjerovanje u Žoržova obećanja o blagostanju koje će da im donese radni angažman kod njega. Pristajanje na kumovljeve planove iako je od prve večeri ( od samog dolaska bračnog para sa sela ) bilo vidljivo da ih višestruki kum nipodaštava. Fizički obračun sa prvim koji je ( tuča u solani ) nešto progovorio protiv kuma Žorža. I ono najbolje: kum svjesno ostavlja glavnog junaka bez posla, kako bi mogao lakše njime da manipuliše, i vješto dovodi nevoljnika u situaciju da mu se pravda: ”Kume ako si što govorio protiv samoupravljanja”… ”Ne znam kume ni šta je to…znam samo da sam radio za trojicu”…
Dakle, naše karakterne crte, briljantno opisane u ovim scenama Nikolićevog ostvarenja nijesu ni mogle ”roditi” bolje okolnosti od slijepe poslušnosti tridesetogodišnjem režimu kuma Žorža, i od žalosne naivnosti da se taj isti režim brani – kada ga neko ( iko ) napadne ili osudi – ako treba i do spremnosti na krajnju agresiju prema kritičaru. Gledajući lik koji tumači M. Karadžić, shvatio sam zašto su mi novo-komite tragi-komične, i zašto su se onolike gume natrpale baš na ulaz u najsvetiji crnogorski grad. Da bi se, po cijenu sopstvene sramote, odbranili lik i djelo ”kuma Žorža”. Onoga, koji je, davno na početku filma, obećao kako će nas ”sve udomiti, preseliti i zaposliti… jednom riječju – usrećiti”…
Milija Todorović
